Posljednja poruka iz aviona nije zvučala kao početak katastrofe. Oko deset minuta poslije ponoći posada četveromotornog DC-6B javila je kontroli leta: "Svjetla su vam na vidiku, iznad Ndole smo, spuštamo se." Dobila je dopuštenje za slijetanje, a zatim je eter utihnuo. Nije bilo poziva upomoć ni prijave kvara. Avion nazvan Albertina jednostavno se nije pojavio iznad piste.
Olupinu su pronašli tek oko 15 sati, u šumi približno 15 kilometara od zambijskog aerodroma. Petnaest ljudi bilo je mrtvo, dok je teško opečeni UN-ov sigurnosni časnik Harold Julien još davao znakove života. Umro je šest dana poslije. Misterij tako nije počeo nekom egzotičnom teorijom zavjere, nego nizom vrlo konkretnih pitanja. Zašto je iskusan pilot u pravilno konfiguriranom avionu uletio u krošnje? Zašto je potraga počela tek dugo nakon svitanja, iako je na aerodromu bilo čak 18 vojnih letjelica sposobnih za pretragu? I zašto neki svjedoci nisu saslušani onako kako je ozbiljnost događaja zahtijevala?