Britanija je odlazila, komunizam je napredovao, a granice su morale biti brzo složene. Jedan član federacije izdržao je samo 693 dana.
Već sama karta Malezije odaje da ta država nije nastala jednostavnim povlačenjem crte oko jednog kompaktnog prostora. Malajski poluotok i sjever Bornea razdvaja Južnokinesko more, a u prvotnoj se konstrukciji nalazio i Singapur – otok malen površinom, ali veći brojem stanovnika od bilo koje malajske države. Planiran je i Brunej. Izgledalo je sve skupa manje kao prirodna domovina, a više kao političko rješenje nekog vrlo hitnog problema...
Britanski premijer Harold Macmillan privatno je cijeli projekt nazivao shotgun wedding – prisilnim brakom sklopljenim na brzinu. Bila je to prilično precizna dijagnoza. Kada je 16. rujna 1963. malajski premijer Tunku Abdul Rahman na stadionu Merdeka u Kuala Lumpuru proglasio Maleziju, nastajala je neovisna federacija, ali i sigurnosni uređaj. Britansko Carstvo povlačilo je zastavu, no nije željelo povući vojnu bazu niti prostor prepustiti snagama koje bi ga mogle zamijeniti.