Lucky Dragon, spaljeni Tokio i strah od novog oružja oblikovali su film u kojem čudovište nije prijetnja izvana, nego ljudska posljedica.
Japanski gledatelj 1954. nije morao dugo čekati da se čudovište pojavi. U prvim minutama Gojire jedan brod plovi mirnim morem. Mornar svira gitaru, posada se odmara, a zatim iz dubine dolaze neobičan bljesak i strašna tutnjava. Brod nestaje u vatri. Čudovišta još nema na ekranu, ali publika već zna kakvu priču gleda.
To nije bila neutralna fantastična scena. Samo osam mjeseci ranije američki test vodikove bombe Castle Bravo zasuo je japanski ribarski brod Daigo Fukuryū Maru, poznat kao Lucky Dragon No. 5, sitnom bijelom prašinom nastalom od radioaktivnog koralja. Svih 23 člana posade bila su izložena zračenju. Radiooperater Aikichi Kuboyama umro je u rujnu nakon višemjesečnog liječenja, a kontaminirana tuna koju je brod dovezao pokrenula je nacionalni strah od "atomske ribe". Castle Bravo oslobodio je snagu od 15 megatona, znatno veću od američkih procjena. Lucky Dragon nalazio se oko 160 kilometara od eksplozije i izvan tada proglašene "zone opasnosti". Drugim riječima, ribari nisu neodgovorno uplovili na poligon. Poligon se, u obliku radioaktivnog oblaka, proširio do njih. Devet godina nakon Hirošime i Nagasakija atomsko doba vratilo se u japansku svakodnevicu kroz ribarnice, bolnice i tanjure.