U gorju Catoctin u Marylandu postojalo je sve što je potrebno za predsjednički odmor, ali gotovo ništa što bi dvojici neprijatelja omogućilo elegantan bijeg. Novinari su ostali iza ograde, delegacije su odsječene od političke buke kod kuće, a egipatski predsjednik Anwar Sadat i izraelski premijer Menachem Begin već nakon prvih dana više nisu mogli podnijeti zajedničke razgovore. Njihove su kolibe bile udaljene jedva devedesetak metara, no posljednjih deset dana između njih je hodao američki predsjednik Jimmy Carter, noseći sve novije verzije istog dokumenta. Pregovaračko putovanje bilo je kraće od sportskog igrališta, a udaljenost između njihovih pozicija veća od čitavog Sinaja.
Nitko ih, naravno, nije fizički zaključao. Camp David bio je zamišljen domišljatije – izlaz je postojao, ali ga je trebalo politički platiti. Kada su Sadat i Begin trećeg dana krenuli prema vratima, Carter im je doista stao na put i izmolio još jedan dan. Dana 15. rujna Sadat je već spakirao stvari i zatražio helikopter. Carter ga je u napetom razgovoru upozorio da će odlaskom preuzeti odgovornost za propast summita i možda uništiti novi odnos Egipta sa Sjedinjenim Državama. Sadat je ostao. Dva dana poslije trojica čelnika stigla su u Bijelu kuću s tekstom koji još nije bio mir, ali je bio dovoljno precizan da ga može proizvesti.