Analiza: Mogu li porezi financirati javnu potrošnju i kako nastaje javni dug

Optimalna metoda financiranja deficita državnog proračuna oduvijek je bila kontroverzna tema među ekonomistima. Iako će se gotovo svi složiti da se financijska politika države sastoji od nametanja poreza, izdavanja državnog duga tj. državnih obveznica te "štampanja" odnosno kreiranja državnog novca oduvijek je postojalo neslaganje povezano sa makroekonomskim posljedicama navedenih izbora.

Budući da zbog zakonskih ograničenja država ne može direktno posuditi novac od centralne banke ili kreirati svoj vlastiti novac pitanje koje se postavlja je kako država troši. Općenito stajalište je da država mora poput svakog privatnog subjekta u ekonomiji pribaviti/"zaraditi" novac prije nego što ga može potrošiti. Smatra se da je državna potrošnja financirana poreznim prihodima poduzeća i građana koji posluju unutar države te da je zaduživanje države na unutarnjem ili vanjskom tržištu novca potrebno ukoliko postoji razlika između prikupljenih poreznih prihoda i državne potrošnje. Država novac pribavlja izdavanjem državnih obveznica i trezorskih zapisa. Državna obveznica je ustvari ugovor o kreditu između države i investitora u kojem se država obvezuje da će do određenog trenutka u budućnosti investitoru isplatiti glavnicu plus definiranu kamatu. Osnovna razlika između obveznice i trezorskog zapisa je u roku dospijeća. Trezorski zapisi su vrijednosni papiri koji dospijevaju u roku kraćem od godinu dana, dok su obveznice dugoročni vrijednosni papiri koji dospijevaju u roku duljem od 1 godine.