Kineske brojke ne ostavljaju mnogo prostora iluzijama, trgovinski rat ne daje rezultate, a Washington se prvi put suočava s mogućnošću strateškog poraza.
U siječnju 2026. kineska carinska uprava iznosi brojku koja zvuči gotovo nestvarno. Trgovinski suficit za 2025. godinu dosegnuo je 1,189 bilijuna dolara (bilijun = tisuću milijardi). Za usporedbu, to je približno godišnjem BDP‑om država poput Saudijske Arabije. Vijest dolazi nakon godine u kojoj se Washington pod Trumpom vratio starom receptu carina i prijetnji, uz obnovu politike otvorenog ekonomskog pritiska na Kinu. No, sama činjenica da Kina gomila toliki novac unatoč američkim potezima otvara jedno od najvažnijih pitanja današnjice - je li Kina postala (Americi) nezaustavljiva?
Osvrnimo se malo konkretnije na brojke. Kineski izvoz u 2025. porastao je oko 5,5% i dosegnuo približno 3,77 bilijuna dolara, dok su uvozi ostali oko 2,58 bilijuna. Dakle, suficit se time popeo na 1,19 bilijuna dolara, oko 20% više nego 2024., kada je iznosio nešto manje od tisuću milijardi USD. U pojedinim mjesecima prošle godine mjesečni višak izvoza nad uvozom preskakao je granicu od sto milijardi dolara, a prosinac je donio rast izvoza od 6,6% u odnosu na isti mjesec godinu prije. Zanimljvo (i nije prvi put), ekonomisti koje su anketirale velike agencije očekivali su upola skromniji rast.
U analitičkim bilješkama velikih zapadnih banaka i instituta godinama se ponavljala ista pretpostavka. Agresivne carine, ograničenja pristupa naprednoj tehnologiji i politički pritisci na saveznike trebali su postupno smanjivati kineski vanjskotrgovinski višak i usporavati stroj koji izbacuje robu za cijeli svijet. Projekcije su polazile od slike Kine kao tvornice koja ovisi o privilegiranom pristupu američkom tržištu i koja teško podnosi zatvaranje tog ventila. No, danas je omjer drukčiji. Udio Sjedinjenih Država u kineskom izvozu u 2025. spušta se na oko 11%, dok ukupni suficit doseže povijesni rekord i gura Kinu još dublje u ulogu glavnog svjetskog dobavljača industrijskih roba.
Naime, baza izvoza sve se više širi izvan transpacifičke osovine Kina - SAD. Isporuke prema Africi skaču oko 26%, prema državama jugoistočne Azije oko 13%, prema Europskoj uniji više od 8%, a prema Latinskoj Americi oko 7%. U isto vrijeme isporuke u Sjedinjene Države padaju za petinu pod pritiskom povišenih carina i političke neizvjesnosti.