Trumpov današnji nastup u Davosu, kad je riječ o glavnoj temi, Grenlandu, građen je kao priča o povijesnoj nepravdi koju je, po njegovom tumačenju, Amerika počinila sama sebi. U središte je stavio Grenland kao simbol izgubljene prilike i kao teritorij koji povezuje Drugi svjetski rat sa sadašnjom vanjskom politikom Washingtona. Podsjetio je publiku da su SAD tijekom rata branile Grenland od nacističke Njemačke, da su ondje imale ključne baze i nadzor nad arktičkim prostorom, te da su nakon pobjede taj teritorij "prepustile natrag" Danskoj. To je opisao kao veliku povijesnu pogrešku američkog vodstva.
Takva rekonstrukcija prošlosti ima jasnu funkciju. Trump gradi sliku prema kojoj je Grenland prirodni produžetak američkog sigurnosnog prostora, prostor koji je već jednom bio pod efektivnom kontrolom SAD-a i koji se sada samo treba kao takav ponovno formalizirati. U tom okviru daje do znanja da sadašnja generacija treba ispraviti grešku "prethodnih elita" i da se to ispravljanje obavlja "pregovorima" koji po tonu više podsjećaju na ultimatum nego na ravnopravan razgovor. Ipak, čim je natuknuo da mu plan nije koristiti silu za preuzimanje Grenlanda, burze su odmah veselo skočile, što će i u Europi mnoge umiriti, barem trenutačno, no kriza nije završena.
Govoreći o Drugom svjetskom ratu Trump je posegnuo za tezom da bi "svi u Europi danas govorili njemački" da SAD nisu ušle u rat i spasile Europu. Takva konstrukcija sugerira da američka pobjeda nad Hitlerom daje moralni temelj i za današnje zahtjeve nad prostorima poput Grenlanda. Povijesne činjenice govore o daleko složenijem odnosu snaga. Lom nacističkog stroja dogodio se ponajprije na istočnom frontu, gdje je Crvena armija podnijela najveće gubitke i nosila glavni teret kopnenog ratovanja protiv Wehrmachta. Bez tog faktora SAD i saveznici vrlo teško bi uopće dobili prostor za iskrcavanje i prodor u Europu. Dakako, to je dio povijesti koji se danas sustavno briše na Zapadu.
Trump takvu složenost ne spominje. Njegova verzija povijesti ima jednu svrhu. Na temelju američke uloge u ratu gradi narativ da Europa "duguje svoj opstanak" SAD-u, da Washington ima pravo na posebne geopolitičke zahtjeve, a da je Grenland u toj priči dokaz nezahvalnosti saveznika. Poruka iz Davosa ide još dalje. Kada govori o "vraćanju" Grenlanda Danskoj i opisuje to kao grešku, Trump zapravo poistovjećuje ratni protektorat s pravom vlasništva. Po takvoj logici današnji Washington mogao bi potraživati i šire poluge nad zapadnom Europom koja je također nakon rata bila podređena američkoj sferi utjecaja, od Marshallova plana do NATO infrastrukture.