Neke teorije zavjere imaju svoju specifičnu kronologiju. Pojave se odnekud, možda iz vakuuma, a možda i iz nakratko viđene stvarnosti. Zatim završavaju na stolu za uništenje kroz već prepoznatljiv ritam žestokog osporavanja. Jedan od načina jest ismijati samog pojedinca zbog same činjenice da si je dopustio čak i razmotriti mogućnost da povjeruje u takve tvrdnje. I to često ima efekta, ponajviše zbog toga što prave zavjere upadaju u prostor posve izmišljenih. I uvijek iznad toga lebdi jedno pitanje - plasiraju li se radikalne i potpuno izmišljene teorije zavjere s predumišljajem? Dakako, kako primjećujete, to samo po sebi već je "teorija zavjere", ona koja sugerira da određeni akteri strateški pune "rubni prostor" besmislicama kako bi se u njima "utopile" i vrlo važne priče?
Ipak, s vremena na vrijeme, čak i prečesto, teorija prestaje biti teorija, prefiks se briše i ostaje čista i neugodna zavjera. Današnja priča je iz te rubrike. Jer godinama je svako pitanje o američki financiranim biolaboratorijima u Ukrajini bilo gurano u poznati karantenski prostor zapadne javnosti, ondje gdje žive "ruske dezinformacije", "paranoja Kremlja", "opasne insinuacije" i "propaganda kojom se opravdava agresija". Sama sumnja bila je dovoljna za diskvalifikaciju. Onaj tko je pitao što SAD radi s laboratorijima, uzorcima i opasnim patogenima u Ukrajini, vrlo brzo bi završio u istom košu u kojem se nalaze plaćeni agenti, korisni idioti i poklonici mračnih narativa... A onda je Tulsi Gabbard, direktorica američke nacionalne obavještajne službe na odlasku, objavila dokumente koji potvrđuju ono što je do jučer bilo tretirano kao mentalna bolest geopolitike.