Tjedan dana nakon Aljaske situacija u Europi je sumorna i opasna: Jedna od zadnjih šansi za mir se uspješno sabotira - europske sile prebrojavaju vojnike za ukrajinski front, američki vojno-industrijski kompleks je spreman

Prije susreta Trump-Putin govorili smo o zamci optimizma jer, ponovimo to slobodno još jednom, previše je bilo velikih najava (i prije eskalacije rata početkom 2022.) o miru i stabilnosti koje su se ne samo potpuno raspale već su sa sobom uvijek nosile i novu dozu značajne eskalacije. Nakon što smo svjedočili svemu tome strah se nameće kao prirodniji osjećaj od optimizma. Ova pak nova runda - susret na Aljasci i kasnije dolazak Zelenskog s europskim "pojačanjem" u Bijelu kuću - ima sve značajke već viđenog, ali možda uz nešto više angažmana. Upravo taj veći angažman sad bi nas mogao odvesti u još veću katastrofu, proporcionalno, kao i ranije.

Prošlo je tjedan dana i od onda stvari ne idu na dobro. U ovom trenutku nikako ne izgleda da se stvarno sprema sastanak Putin-Zelenski, s Trumpom ili bez njega. Zapravo jedino o čemu se intenzivno raspravljalo od prošlog vikenda do danas su tzv. "sigurnosne garancije" za Ukrajinu. Europski lideri pritom o istima govore kao o kakvoj gotovoj stvari, kao da će sutra uputiti svoje vojnike na teritorij Ukrajine. Takvo namjerno izbjegavanje stvarnosti je opasnost koja nema krajnju granicu - osim možda nuklearnog rata.

Rusija je vrlo jasno objasnila svoja "popuštanja" - ukrajinska sigurnost, čak i u zapadnom aranžmanu, je nešto o čemu se može razgovarati, ali bilo kakva implementacija moguća je tek nakon što rat završi. Pritom se očekuje pravi kraj rata, ne nekakvo primirje, a zna se kako ratovi završavaju mirovnim sporazumom, što uključuje i utvrđivanje svih značajki, svakako i teritorijalnih.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.