Bauhaus škola i njezini progresivni sljedbenici između dva rata u Njemačkoj - spoj umjetnosti i industrije, borba protiv imitacije, inferiorne izrade i diletantizma
Što je Bauhaus? Bauhaus je unikatna umjetnička škola koja je djelovala u Njemačkoj od 1919. do 1933. godine; Bauhaus je fenomen, pokret za novo i bolje društvo koji je zablistao u svojim idealima, tragično, između dva svjetska rata; Bauhaus je manifest koji je spojio umjetnost, obrt i industriju, to je pojam bezvremenskog dizajna za modernog čovjeka; Bauhaus je također i ludi kostimirani party za sve ljude dobre volje i otvorenog uma, jer dobre ideje nastaju ne samo kroz predani rad, nego i tijekom odmora i zabave!
Moderni dizajn i arhitektura, stilovi uređenja interijera poput industrijskog, minimalističkog ili skandinavskog, stilovi u grafičkom dizajnu, mnogi suvremeni brendovi masovne proizvodnje - za sve navedeno možemo reći da je refleksija Bauhausa. Sudeći po tome, era Bauhausa još uvijek nije prestala, jer i dalje razvija svoje izdanke.
Radi se o dizajnu koji izvrsno prolazi test vremena, počivajući na istraživanju praktičnosti, izračunima savršenih mjera za čovjeka, estetici geometrije i harmonije boja, filozofiji življenja, psihologiji...
Breuerov stolac od čeličnih cijevi, Wagenfeldove lampe i Brandt čajnik danas su bezvremenski klasici dizajna, a zgrade su prepoznatljive po geometrijskoj jednostavnosti, te uporabi betona, cigle, stakla i čelika, često ravnog krova i velikih prozora u nizu. Krug, trokut i kvadrat, crveno, žuto i plavo, asocijacija su na Bauhaus.
Interijeri su prostrani i ispunjeni svjetlom, nikako natrpani suvišnim stvarima, bez nepotrebnih ukrasa, s vidljivom arhitektonskom strukturom. Moderni, čak futuristički namještaj, kao i tekstili živih boja i apstraktnih uzoraka, vizualni su kontrapukt glatkim zidovima koji dolaze u svijetlim bojama poput sive, bež i bijele. Minimalni detalji u arhitekturi interijera su u osnovnim bojama - crvena, žuta, plava.
Arhitekti Bauhausa u svojem su radu slijedili misao da "forma prati funkciju", a "ornament je zločin".
Walter Gropius Arhitekt Walter Gropius danas se smatra jednim od najvećih edukatora i vizionara dvadesetog stoljeća. U veljači 1919. godine napravio je radikalan potez kojim je započeo kulturnu reformu u Njemačkoj i mnogo šire. Te je godine osnovao posve neobičnu i drugačiju umjetničku školu Bauhaus, punim imenom - Staatliches Bauhaus in Weimar.
Učinio je to u nekoliko poteza. Postavši ravnateljem umjetničke akademije u Weimaru, ujedinio ju je sa, inače već otpisanom, školom primjenjenih umjetnosti, a potom je objavio kultni Manifest Bauhausa!
Manifest je distribuiran diljem Njemačke i privukao je mnoge svojim optimizmom i inovativnošću! Možemo reći da je bit manifesta sjedinjenje obrta i umjetnosti i dizajniranje za potrebe suvremenog čovjeka i stvaranje novog i boljeg svijeta, no o čitavoj toj ideji će biti riječi kasnije, nakon što ovu zanimljivu kulturološku pojavu smjestimo u kontekst vremena.
Škola Bauhaus je okupljala vrlo progresivne ljude, različitih socioekonomskih statusa. Podsjetimo, bila je to era Weimarske Republike. 50.000 članova Komunističke partije (Spartacisti) na čelu s Rosom Luxemburg i Karlom Liebknechtom upravo je poraženo u pokušaju dizanja revolucije, a mediji i lokalna politička scena bili su obilježeni stalnim previranjem između ljevice i nacionalsocijalističkih snaga – dakle budućih Hitlerovih nacista.
Bauhaus je osim toga bila državna škola, pa je ovisila o parlamentarnom odobravanju potpora, i njeno je postojanje stalno bilo ugroženo promjenom političkih većina.
Ciljevi Bauhausa 1923. više su se preusmjerili na projektiranje za masovnu proizvodnju, a slogan škole postao je "Umjetnost u industriju". Dogodila se eksplozija kreativne produktivnosti, ali i zarada kojom je škola mogla jednim dijelom financirati vlastite zanatske radionice, do tada problematične zbog potrebnih ulaganja u materijale i ostalo.
1925. godine u Weimaru je došlo na vlast desničarsko vijeće kojem su svjetonazori bauhausovaca bili trn u oku, pa su na Školu izvršili pritisak povlačenjem sredstava i prisiljavanjem nekih nastavnika da daju otkaz.
Škola Bauhaus se te godine Weimara preselila u Dessau i tamo si sagradila novu zgradu, ogledan primjer vlastite arhitekture koju je projektirao sam ravnatelj Gropius. Ta je prekrasna zgrada asimetričnog tlocrta imala mnoga obilježja kasnije modernističke arhitekture. Bila je to oda funkcionalizmu i estetici stroja (Maschinenästhetik) – eklektičan spoj glatkih zidova s elementima metalnih konstrukcija i staklene zavjese kao na brodovima, avionima, automobilima...
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.