Reći da se oko Kube "nešto sprema" zvuči kao ponavljanje jer sprema se uvijek, desetljećima, samo je sad američka imperijalna mašina odlučila iz ormara izvući jedan stari slučaj kao da je riječ o iznenadnom buđenju pravde. Raul Castro, 94-godišnji simbol kubanske revolucije, optužen je zbog događaja iz 1996. godine, rušenja dva manja zrakoplova, i Washington sad želi da svijet povjeruje kako se nakon tri desetljeća dogodila neka moralna prosvjetljenost američkog pravosuđa. Dogodilo se, naravno, nešto drugo. Stvara se argument za još jednu agresiju.
Pogledajmo za početak samu optužbu. Dana 24. veljače 1996. kubanski borbeni zrakoplovi srušili su dva mala civilna aviona Cessna 337 organizacije "Brothers to the Rescue", skupine kubanskih emigranata iz Miamija koju je vodio José Basulto, bivši operativac povezan s CIA-om. Poginula su četiri kubansko-američka člana posade, dok se treći avion vratio u SAD. Skupina je prvotno nastala kao humanitarna mreža za pronalaženje kubanskih izbjeglica na moru, ali je s vremenom sve otvorenije ulazila u političko-propagandne operacije protiv Havane, uključujući letove prema Kubi i bacanje letaka iznad Havane, zbog čega je Kuba tvrdila da je riječ o sustavnim i namjernim povredama njezina zračnog prostora te da je Washington bio više puta upozoren. SAD je, pak, tvrdio da su srušeni avioni bili u međunarodnom zračnom prostoru, a istraga ICAO-a (Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva) kasnije je zaključila da su oboreni izvan kubanskog teritorijalnog prostora, premda je zabilježila i širi kontekst prethodnih upada i upozorenja. Slučaj je, dakle, od početka imao dvostruku prirodu - za Miami i Washington bio je "dokaz kubanske brutalnosti prema nenaoružanim civilima", dok je Havana tvrdila da je "branila svoje granice od emigrantske mreže" koja nije bila samo humanitarna, nego i političko-subverzivna struktura u dugom ratu protiv kubanske revolucije.