Analiza Putinovog govora na Crvenom trgu: Nekoliko jačih argumenata nego kobne noći pred invaziju, ali ratu se ne vidi kraj dok se nove generacije sprema za priključenje "Besmrtnoj pukovniji"

Velika očekivanja često mogu dovesti do neočekivanih ishoda, a to bi se moglo reći i za današnji govor ruskog predsjednika Vladimira Putina na Crvenom trgu u Moskvi povodom današnjeg obilježavanja obljetnice pobjede SSSR-a nad nacističkom Njemačkom, odnosno Dana pobjede koji se u Rusiji slavi 9. svibnja. Uoči ovog dana, i popratne vojne parade, mnogi su nagađali hoće li Putin nešto značajno poručiti okupljenima i svijetu koji pozorni prati. Pojedini zapadni obavještajni dužnosnici bili su gotovo uvjereni da će danas i službeno proglasiti rat Ukrajini kako bi se pokrenula sveopća mobilizacija. U raspravu se uključio čak i papa Franjo koji ima neke druge informacije - naime, on je rekao u nedavnom intervjuu da mu je mađarski premijer Orban poručio da će Putin "završiti rat do 9. svibnja". No, na kraju nismo dobili niti jedno niti drugo, a što točno znači ovaj poprilično kratak Putinov govor raspravljat ćemo u nastavku. Pogledajmo prvo što je točno rečeno.

Ruski sugrađani,
Dragi veterani,
Drugovi vojnici i pomorci, narednici i bojnici, veznici i zastavnici,
Drugovi časnici, generali i admirali,
Čestitam vam Dan velike pobjede!

Obrana naše domovine kada je bila u pitanju njena sudbina oduvijek je bila svetinja. Bio je to osjećaj istinskog domoljublja kada su se milicija Minina i Požarskog zauzele za domovinu, vojnici su krenuli u ofenzivu na Borodinskom polju i borili se s neprijateljem izvan Moskve i Lenjingrada, Kijeva i Minska, Staljingrada i Kurska, Sevastopolja i Harkova.

Danas se, kao i u prošlosti, borite za naš narod u Donbasu, za sigurnost naše Domovine, za Rusiju.

9. svibnja 1945. zauvijek je upisan u svjetsku povijest kao trijumf ujedinjenog sovjetskog naroda, njegove kohezije i duhovne moći, neusporediv podvig na bojišnici i na domaćem frontu.

Dan pobjede nam je svima intimno drag. Nema obitelji u Rusiji koju nije zahvatio Veliki domovinski rat. Sjećanje na njega nikad ne blijedi. Na današnji dan djeca, unuci i praunuci heroja marširaju u beskrajnom hodu Besmrtne pukovnije. Nose fotografije članova svojih obitelji, poginulih boraca koji su zauvijek ostali mladi i branitelja koji su već otišli.

Ponosni smo na nepokorenu hrabru generaciju pobjednika, ponosni smo što smo njihovi nasljednici, a naša je dužnost čuvati uspomenu na one koji su pobijedili nacizam i povjerili nam da budemo budni i činimo sve da osujetimo užas još jednog globalnog rata.

Stoga je Rusija, unatoč svim kontroverzama u međunarodnim odnosima, uvijek zagovarala uspostavu ravnopravnog i nedjeljivog sigurnosnog sustava koji je prijeko potreban cijeloj međunarodnoj zajednici.

Prošlog prosinca predložili smo potpisivanje ugovora o sigurnosnim jamstvima. Rusija je pozvala Zapad na iskren dijalog u potrazi za smislenim i kompromisnim rješenjima te da se vodi računa o interesima drugih. Sve uzalud. Zemlje NATO-a nas nisu htjele poslušati, što znači da su imale potpuno drugačije planove. I vidjeli smo to.

Još jedna kaznena operacija u Donbasu, invazija na naše povijesne zemlje, uključujući Krim, otvoreno je bila u pripremi. Kijev je izjavio da bi mogao dobiti nuklearno oružje. NATO blok je pokrenuo aktivno vojno gomilanje na nama susjednim područjima.

Tako se na našim granicama neprestano stvarala apsolutno neprihvatljiva prijetnja. Bilo je svih naznaka da je sukob s neonacistima i banderovcima koje podržavaju Sjedinjene Države i njihovi poslušnici, neizbježan.

Dopustite da ponovim, vidjeli smo kako se gradi vojna infrastruktura, stotine stranih instruktora počeli su s radom, a redovito se isporučuje najmodernije oružje iz zemalja NATO-a. Prijetnja je rasla svakim danom.

Rusija je izvršila preventivni udar na agresiju. Bila je to iznuđena, pravovremena i jedina ispravna odluka. Bila je to odluka suverene, jake i neovisne zemlje.

Sjedinjene Države su počele isticati svoju iznimnost, osobito nakon raspada Sovjetskog Saveza, ocrnjujući tako ne samo cijeli svijet nego i svoje satelite, koji se moraju praviti da ništa ne vide i poslušno to moraju trpjeti.

Ali mi smo drugačija zemlja. Rusija ima drugačiji karakter. Nikada nećemo odustati od ljubavi prema svojoj domovini, svojoj vjeri i tradicijskim vrijednostima, običajima naših predaka i poštovanju svih naroda i kultura.

U međuvremenu, čini se da je Zapad spreman poništiti te tisućljećima stare vrijednosti. Takva moralna degradacija je osnova ciničnog krivotvorenja povijesti Drugoga svjetskog rata, eskalacije rusofobije, veličanja izdajnika, izrugivanje sjećanju na njihove žrtve i poništavanje hrabrosti onih koji su patnjom izvojevali pobjedu.

Svjesni smo da je američkim veteranima koji su htjeli doći na paradu u Moskvu to zapravo bilo zabranjeno. Ali želim da znaju: Ponosni smo na vaša djela i vaš doprinos našoj zajedničkoj Pobjedi.

Odajemo počast svim vojnicima savezničkih vojski – Amerikancima, Englezima, Francuzima, borcima otpora, hrabrim vojnicima i partizanima u Kini – svima onima koji su pobijedili nacizam i militarizam.

Drugovi,

Milicije Donbasa uz rusku vojsku danas se bore na njihovoj zemlji, gdje su prinčevi Svjatoslav i Vladimir Monomah, vojnici pod zapovjedništvom Rumjanceva i Potemkina, Suvorov i Brusilov razbili svoje neprijatelje, gdje su heroji Velikog domovinskog rata Nikolaj Vatutin, Sidor Kovpak i Ljudmila Pavličenko stajali do kraja.

Obraćam se našim Oružanim snagama i miliciji Donbasa. Borite se za našu Domovinu, njenu budućnost, da nitko ne zaboravi lekcije Drugog svjetskog rata, da na svijetu nema mjesta za mučitelje, odrede smrti i naciste.

Danas saginjemo glave pred svetom uspomenom na sve one koji su izgubili živote u Velikom domovinskom ratu, u sjećanju na sinove, kćeri, očeve, majke, djedove, muževe, supruge, braću, sestre, rodbinu i prijatelje.

Priklanjamo se sjećanju na mučenike u Odesi koji su živi spaljeni u Domu sindikata u svibnju 2014. godine, sjećanju na starce, žene i djecu Donbasa koji su ubijeni zvjerskim i barbarskim granatiranjem od strane neonacista. Saginjemo glave pred našim suborcima koji su poginuli hrabrom smrću u pravednoj borbi – za Rusiju.
Proglašavam minutu šutnje.

(Minuta šutnje.)

Gubitak svakog časnika i vojnika bolan je za sve nas i nenadoknadiv gubitak za obitelji i prijatelje. Vlada, regionalne vlasti, poduzeća i javne organizacije učinit će sve da takve obitelji dobiju skrb i pomoć. Posebna potpora bit će data djeci poginulih i ranjenih suboraca. Predsjednički izvršni nalog u tom smislu potpisan je danas.
Ranjenim borcima i časnicima želim brz oporavak, a liječnicima, bolničarima, medicinskim sestrama i osoblju vojnih bolnica zahvaljujem na nesebičnom radu. Naša najdublja zahvalnost ide vama što ste spasili svaki život, često ne štedeći ni sebe pod granatiranjem na bojišnici.

Drugovi,

Ovdje, na Crvenom trgu, rame uz rame sada stoje vojnici i časnici iz mnogih krajeva naše ogromne domovine, uključujući i one koji su stigli ravno iz Donbasa, s područja borbenih operacija.

Sjećamo se kako su neprijatelji Rusije pokušavali upotrijebiti međunarodne terorističke bande protiv nas, kako su pokušavali zasijati međuetničke i vjerske sukobe da bi nas iznutra oslabili i podijelili. Potpuno su zakazali.

Danas se naši ratnici različitih nacionalnosti zajedno bore, štiteći jedni druge od metaka i gelera poput braće.

Tu leži moć Rusije, velike nepobjedive sile naše ujedinjene multietničke nacije.

Vi danas branite ono za što su se borili vaši očevi, djedovi i pradjedovi. Dobrobit i sigurnost njihove domovine bili su im na prvom mjestu u životu. Odanost našoj domovini glavna je vrijednost i pouzdan temelj neovisnosti Rusije i za nas i njihove nasljednike.

Oni koji su slomili nacizam tijekom Velikog domovinskog rata pokazali su nam primjer herojstva za sve uzraste. Ovo je generacija pobjednika i uvijek ćemo se ugledati na njih.

Slava našim herojskim oružanim snagama!

Za Rusiju! Za Pobjedu!

Ura!"

Kako smo i rekli, bio je to relativno kratak govor, pogotovo ako se uzme u obzir situacija u kojoj dolazi, ali i u komparaciji s Putinovim (puno duljim) govorom kojeg je dao neposredno pred početak invazije 24. veljače.