Vremena nisu samo neizvjesna i opasna već i potpuno paradoksalna. Kad se Donald Trump uspinjao na političku pozornicu jedan od najglasnijih argumenata bio mu je da će zaustaviti američke "vječne ratove" - paradoks je taj što su ga tad mediji prozivali opasnim, neuračunljivim, nepredvidljivim. Sad, kad je izdao veliku većinu svojih birača i svoje vlastite stavove (ako ih je ikad i imao), odnosno sad kad je zaista trenutak da ga se nazove opasnim i neuračunljivim, ta kritika jednostavno izostaje tamo gdje je ranije bila sveprisutna!
Primjerice, dok Trump na Uskrs psuje Iran, doslovno, i prijeti ratnim zločinima, njegove izjave se "samo prenose", bez previše dubljeg konteksta, bez da itko (u poziciji medijske moći) ponovi ono što su preuranjeno i (možda slučajno) pogodili - da Amerikom upravlja čovjek koji predstavlja blisku i konkretnu globalnu opasnost. Trump se u tom procesu otarasio svog kredibiliteta, čak mu odgovara da mu više nitko ne vjeruje i to vidi kao političku (i ratnu prednost), a u isto vrijeme ispada da ima "slobodan prostor" za naizgled beskonačnu eskalaciju. Što ako sutra posegne za nuklearnim napadima? Hoće li se i to samo uredno prenijeti kao još jedna informacija u nizu? Spominjući mogućnost nuklearnog napada, zar nitko nije u stanju istu jasno povezati s njegovim "vraćanje u kameno doba" prijetnjama"?