Dok su carevi plovili i ljetovali, a vojnici čekali završetak žetve, diplomati su zatvarali posljednje izlaze iz europske krize.
Najveći rat koji je čovječanstvo dotad vidjelo počeo je otvorenim telegramom, napisanim na francuskom i dostavljenim srpskom premijeru Nikoli Pašiću u Nišu. U nekoliko hladnih rečenica grof Leopold Berchtold, austro-ugarski ministar vanjskih poslova, priopćio je da odgovor Srbije na ultimatum nije zadovoljavajući i da se Monarhija od tog trenutka smatra u ratnom stanju sa Srbijom. Dokument je izgledao gotovo banalno – kao administrativna potvrda da je jedna neugodna procedura završena.
Najuznemirujuće u priči o srpnju 1914. nije to što nitko nije razumio opasnost. Mnogi su je razumjeli vrlo dobro. Problem je bio u tome što su gotovo svi vjerovali da će netko drugi prvi uzmaknuti. Europa nije pala u rat kao čovjek u neoznačenu jamu. Više je nalikovala skupini ljudi koji se međusobno guraju prema rubu, uvjereni da protivnik ipak nema hrabrosti učiniti posljednji korak. Kada su shvatili da je svi imaju, povratak je već izgledao opasniji od nastavka.