U ranim satima 1. listopada 1965. kamioni s vojnicima zaustavljali su se pred kućama najviših indonezijskih generala. Do kraja dana šest generala bilo je mrtvo, njihov je mladi časnik ubijen zbog zamjene identiteta, a skupina koja ih je otela praktički se raspala. Pokret 30. rujna trajao je kraće od mnogih državnih udara koji nisu uspjeli. Katastrofa koju je omogućio trajat će desetljećima.
Nesrazmjer je gotovo nemoguće pojmiti. U sljedećih nekoliko mjeseci ubijeno je približno pola milijuna ljudi, iako ozbiljne procjene variraju, a više od milijun prošlo je kroz zatvore i logore. Većina nije držala oružje niti je išta znala o otmicama u Jakarti. Pripadali su tada legalnim strankama, sindikatima i društvenim organizacijama. Neki nisu pripadali ničemu, osim pogrešnoj obitelji ili selu.