Ujutro 3. kolovoza 1916. britanska država objesila je čovjeka kojemu je samo pet godina ranije dodijelila viteški naslov. Roger Casement, bivši britanski konzul, nije bio nekakav anonimni bombaš iz revolucionarnog podzemlja. Bio je međunarodno poznat humanitarac čiji su izvještaji prisilili Europu da pogleda u krvavu ekonomiju kaučuka. Njegove riječi razotkrile su režime terora u Kongu i peruanskoj Amazoniji. U zatvoru Pentonville riječi mu više nisu mogle pomoći. Država je već znala što će učiniti s njegovim tijelom, ali još nije znala što će učiniti s njegovom biografijom.
Na papiru je razlog za pogubljenje bio jednostavan. Casement je tijekom Prvog svjetskog rata tražio njemačku pomoć za irsku pobunu i pokušao pridobiti irske ratne zarobljenike da okrenu oružje protiv britanske krune. No najneugodnija mogućnost u njegovoj priči jest da se humanitarac možda uopće nije pretvorio u izdajnika. Možda je samo dosljedno proširio krug ljudi čija mu je sloboda nešto značila. Pitanje koje je postavio u Kongu naposljetku je postavio i u Irskoj – odakle vlasti pravo zahtijevati poslušnost od ljudi kojima uskraćuje pristanak?