Rodezija je odbacila London, zadržala kraljicu i stvorila državu koju nitko nije priznao – kako bi manjinska vlast preživjela.
Na kraju dokumenta kojim je 11. studenoga 1965. njegova vlada objavila da više ne priznaje vlast Londona, rodezijski premijer Ian Smith ostavio je rečenicu koja kao da je zalutala iz nekog drugog proglasa: "Bože, čuvaj kraljicu." Deklaracija je potpisana pod velikim portretom Elizabete II. i zaklinjala se u "nepokolebljivu odanost" Kruni. Pobunjenici nisu tvrdili da odbacuju kraljicu. Tvrdili su da joj služe bolje od njezine vlastite vlade.
Istog je dana kraljičin guverner Humphrey Gibbs na temelju njezinog autoriteta razriješio Smitha i njegove ministre. Britanski premijer Harold Wilson objavio je pak da oni više nisu vlada, nego privatne osobe bez ikakve zakonite vlasti. Njihovu je neovisnost nazvao "pobunom protiv Krune". Smith se ipak vratio u svoj ured i nastavio upravljati zemljom. U Salisburyju, današnjem Harareu, nastala je savršena ustavna groteska – vlada koja je imala stvarnu moć, ali ne i zakonitost, nasuprot guverneru koji je imao zakonitost, ali gotovo nikakvu moć.