Istog su datuma rođene republika i nacistički mit, gorjele sinagoge i otvoren Berlinski zid — ali kalendar nikada nije bio kriv.
Postoje datumi koje država slavi i datumi kojih se srami. Njemačka ima jedan na kojem se te dvije radnje više ne mogu razdvojiti. Devetog studenoga ljudi su srušili cara, pokušali srušiti republiku, gledali kako gore sinagoge i otvorili granicu koja je trebala biti neprobojna. Teško je pronaći drugi dan u europskoj povijesti na koji su se sloboda i barbarstvo tako uporno smjenjivali.
Njemački Bundestag zato 9. studenoga naziva Schicksalstagom, danom sudbine. Izraz je privlačan, ali i pomalo varljiv. Sudbina zvuči kao nevidljiva ruka koja je svake generacije vraćala Nijemce istom datumu. U stvarnosti su 1918. i 1989. na njega stigle gotovo slučajno, dok su 1923. i 1938. bile svjesno vezane uz ono što se dogodilo prije.