Nevjera je priznata, špijunaža nije dokazana. No slučaj otvara pitanje koje ni najmoćniji čip ne može riješiti.
Čovjek čiji čipovi pokreću najmoćnije strojeve našeg doba možda je postao metom metode starije od električne energije: uvjerenja da ga netko želi zbog njega samoga. Nvidijine čipove i komunikacije moguće je ograditi lozinkama i vojskama stručnjaka. Taštinu, usamljenost i želju da ga netko barem nakratko ne promatra kao šefa tehnološkog diva ne štiti jednako pouzdan "vatrozid".
Ako su američke obavještajne sumnje točne, cilj nije morao biti kod ukraden s Huangovog prijenosnog računala. Mnogo je vrjedniji čovjek koji poznaje unutarnji ritam Nvidije, razgovara s Donaldom Trumpom, odlazi u Peking i pokušava promijeniti američku politiku izvoza čipova. Dovoljno je doznati što Washington namjerava, gdje Nvidiju najviše bole zabrane ili kojim se argumentom predsjednika može pridobiti. A možda je dovoljno samo biti uz metu koja vjeruje da je upravo ona birala... Jensen Huang je u konkretnim problemima, ali ovo je priča veća i puno starija od njega.