U obredu čija je najočitija poruka jednakost, ljudi u Meku ulaze odjeveni gotovo jednako. Kralj i radnik, Iranac i Saudijac, trebali bi pred Kabom postati tek hodočasnici. Poslijepodne 31. srpnja 1987. bijela odjeća ipak nije izbrisala politiku. U nekoliko ulica nedaleko od Velike džamije postala je platno po kojem su se ponovno ispisale granice revolucije, monarhije i rata.
Više od 400 ljudi umrlo je u gradu u kojem je prolijevanje krvi posebno svetogrđe. Još neugodnije pitanje nije samo tko je prvi udario, nego zašto su se dvije države koje su tvrdile da brane islam našle u sukobu oko toga što hodočašće uopće smije značiti. Rijad je u Meki želio tišinu, disciplinu i ritual. Teheran je u istoj Meki vidio najveću političku skupštinu muslimanskog svijeta. Između te dvije definicije nije ostalo mnogo prostora za uzmak.