Ratovi ponekad, možda i ne tako rijetko, ne počinju pucnjem, nego ravnalom. U noći s 20. na 21. srpnja 1954. diplomati su u Ženevi povukli crtu preko Vijetnama, otprilike uz 17. paralelu. Na papiru to nije bila državna granica. Trebala je samo razdvojiti vojske dok zemlja ne bude "ujedinjena izborima". No privremene crte imaju osobitu političku sposobnost – čim uz njih stignu stražari, izbjeglice i strani vojni savjetnici, počnu se ponašati kao da su oduvijek postojale.
Najopasnija riječ u završnoj deklaraciji bila je upravo "privremena". Opći izbori trebali su se održati u srpnju 1956. godine, nakon čega bi podjela nestala. Barem je tako izgledao diplomatski nacrt budućnosti. U stvarnosti, karta je dobila dvije vlade, dvije vojske i dva suprotstavljena politička sustava. Ženeva nije toliko završila rat koliko je njegovu sljedeću fazu uredno arhivirala, obilježila datumom i odložila na policu. To je bila uvertira u poznati pakao, ali mnogi upravo te ženevske crte zaboravljaju kao njegov okidač.