Stotine tisuća ljudi odnijelo je more, ali političku posljedicu stvorila je država koja preživjelima nije stigla na vrijeme.
Katastrofe same po sebi ne stvaraju nove države. Ali katkad u jednoj noći učine vidljivim sve razloge zbog kojih stara država više ne može opstati. Kada je 12. studenoga 1970. ciklon Bhola prešao preko niskih otoka bengalske delte, nije razorio samo sela Istočnog Pakistana. Ogolio je i političku udaljenost između stanovništva koje se utapalo i vlasti koja je njime upravljala s drugog kraja potkontinenta.
Vjetar je prošao, more se povuklo, a nad ruševinama je ostalo pitanje opasnije za Pakistan od same oluje: gdje je država? Stotine tisuća ljudi poginule su u nekoliko sati. Politička katastrofa razvijala se sporije, kroz dane u kojima su preživjeli čekali hranu, čistu vodu i helikoptere. Ciklon nije izmislio bengalski nacionalizam. Učinio je nešto politički još razornije – višedesetljetni osjećaj neravnopravnosti pretvorio je u iskustvo koje se moglo vidjeti, dodirnuti i namirisati.