Prije nego što je Izrael imao vladu, valutu i vojsku, čovjek koji će ga jednoga dana voditi iz premijerskog ureda zapovijedao je podzemnom organizacijom koja je u podrum najpoznatijeg jeruzalemskog hotela unijela sedam metalnih posuda za mlijeko napunjenih eksplozivom. U 12:37 sati 22. srpnja 1946. zapadni dio šestokatnog južnog krila hotela King David urušio se u oblaku prašine. Poginula je 91 osoba. Trideset i jednu godinu kasnije Menachem Begin, tadašnji vođa Irguna, postao je izraelski premijer. Već iduće godine dobio je Nobelovu nagradu za mir.
Osamdeset godina poslije, na toj vremenskoj putanji ima dovoljno materijala za dvije suprotne propagande. Jedna kaže da se terorizam može oprati izborima, državnim protokolom i dovoljno dugim kalendarom. Druga tvrdi da se jučerašnji terorist može pokazati borcem za slobodu čim njegova strana dobije zastavu. No povijest hotela King David ne dopušta takvu udobnost. Hotel je bio i civilna ustanova i živčano središte britanskog mandata. Napad je bio usmjeren na kolonijalnu vlast, ali je većina poginulih bila civilna. To nije neugodan detalj. To je srž slučaja.