7. svibnja 1861: Indijska misao pretočena u poeziju - Rabindranath Tagore

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći;
ali se ne usuđujem strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i otkrivam tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoju bol, strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da ti kažem najvjernije riječi koje ti imam reći;
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
...
Čeznem da upotrijebim najdragocenije riječi što ih imam za tebe;
ali se ne usuđujem strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
...

Iz zbirke pjesama "Vrtlar"

Poezija je čarobna umjetnost. To je kreacija jezičnih čarolija koje su stvorene kako bi nam otvorile oči, kako bi nam otvorile vrata i zaželjele nam dobrodošlicu u jedan novi svijet, veći svijet, svijet u kojem ćemo se osloboditi sigurnih strategija našeg opreznog uma.
Poezija može biti opasna, ali je ujedno i potrebna, jer možda više nikad nećemo biti isti nakon što pročitamo pjesmu koja izravno dotiče dubine našeg života. Takvo iskustvo nas ispuni, otvori nam oči, povede nas u dubine našega bića. Takva poezija, poezija koja dotiče naše suptilne razine, svakako je potrebna kako bi ispunila ljudski život.