Sukob civilizacija i analiza Huntingtonove paradigme

U svijetu poslije Hladnog rata svjetska je politika, po prvi puta u povijesti, postala višepolarna i multicivilizacijska. Najveći dio vremena otkad je ljudi, dodiri među civilizacijama bili su povremeni ili ih nije bilo. A onda, početkom Novog doba, oko 1500. godine poslije Krista, svjetska je politika poprimila dvije dimenzije. Više od 400 godina, nacionalne države Zapada- Britanija, Francuska, Španjolska, Austrija, Prusija, Njemačka i ostale- činile su višepolarni sustav unutar zapadne civilizacije i djelovale su, natjecale se i ratovale jedna protiv druge. Zapadne nacije su se istodobno širile i osvajale, kolonizirale ili odlučujuće utjecale na druge civilizacije.

Tijekom Hladnog rata svjetska politika je postala bipolarna, a svijet se podijelio u tri dijela. Skupina uglavnom bogatih i demokratskih društava, predvođena SAD-om, našla se u sveobuhvatnom ideološkom, političkom, ekonomskom, a povremeno i vojnom nadmetanju sa skupinom nešto siromašnijih komunističkih i socijalističkih društava koje je povezivao i vodio Sovjetski Savez. Velik dio tih sukoba odvijao se u Trećem svijetu i njegovim uglavnom siromašnim zemljama kojima je nedostajalo političke stabilnosti, koje su bile tek odnedavno samostalne i koje su za sebe tvrdile da su nesvrstane.