Žestoko polaganje karata u Munchenu: Trans-atlantski raskol, Rusija se nada Europi kao utješnoj nagradi, ali tu je već i američka vlast iz sjene

Sigurnosna konferencija u Munchenu svake godine okuplja oko 350 visokih dužnosnika iz više od 70 zemalja te je najveća i najvažnija konferencija te vrste na svijetu. Održava se svake godine još od 1963., a često uspijeva okupiti i predstavnike međusobno suprotstavljenih država. Kao takva iznimno je važna jer služi i kao jedan centralni, u neku ruku i nesvrstani, prostor na kojem se mogu istaknuti razna viđenja aktualne stvarnosti. Isto tako konferencija u Munchenu je svojevrsno opipavanje pulsa trenutačne vanjske politike i geopolitike, kao i nagovještaj u kojem će se pravcu ista kretati u predstojećem vremenu.

Konferencija je završila jučer, a trajala je od 15. do 17. veljače. Više važnih detalja moglo bi se istaknuti, no ovdje ćemo se fokusirati na onaj najvažniji, odnosno dva koja su uvelike međusobno povezana - otvorena eskalacija napetosti između Europe i SAD-a te u isto vrijeme (što očito po osnovi dolazi) približavanje Europe Rusiji.

Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, optimistično se vratio u Moskvu. Nakon niza sastanaka s brojnim dužnosnicima poručio je kako Europljani žele obnovu odnosa s Rusijom, obnovu koja bi vratila odnose "natrag na normalu". Također je rekao kako je Europa "sve spremnija poslušati što Kremlj ima za reći".

Za Lavrova se i inače može reći da je regularni optimist kada je riječ o ruskim odnosima sa Zapadom, no ovog puta njegove opservacije imaju i konkretna pokrića - donekle.