Ruski zalet nakon pada strateškog grada je zaustavljen, uz visoku cijenu i američke Abrams tenkove u plamenu, ali ako ova linija popusti pitanje je gdje može biti iduća

Rat u Ukrajini je nepredvidiv, to je postalo jasno i onima koji su do nedavno sa sigurnošću tvrdili da "znaju" njegovu putanju. Nepredvidivost potvrđuje se još jednom u epilogu pada Avdivke, grada na istoku Ukrajine oko kojeg su se ruska i ukrajinska vojska najžešće i najteže sukobili. Bio je simbol ukrajinske obrane godinama, ali na kraju je ipak ruska vojska izvojevala tešku pobjedu. Činjenica da je strateški grad pao u trenutku kad su se po Ukrajinu zaredale loše vijesti (blokada američke pomoći u Kongresu, otpor široj mobilizaciji u samom ukrajinskom parlamentu, smjena šefa ukrajinske vojske...) upućivala je na to da će Rusija možda većom brzinom krenuti u osvajački pohod te se brzo probiti do strateških vojnih čvorišta i naseljenih centara.

No, prošlo je više od tri tjedna otkako je Avdivka pala. Ruski prodor od kojeg su Kijev i njihovi saveznici strahovali ipak se nije dogodio. Da, u danima nakon pada grada došlo je do značajnog napretka, ali nakon dolaska do tri naselja uslijedio je zastoj. Nekoliko je razloga za to. Na prvom mjestu imamo teren koji nije nikako pogodan za brzi napredak vojske. Kao drugo, ruska vojska, iako je u stanju brže obnavljati svoje redove od ukrajinske, ipak je iscrpljena nakon višemjesečnog nastojanja da zauzmu Avdivku. Nakon što su konačno ostvarili cilj nije ostalo previše snage za novi juriš. Kao treće, ukrajinska vojska očito je ipak računala na to da će Avdivka pasti, da se tamo više brani simbolika ukrajinske obrane nego što bi se sam grad zaista mogao zadržati. Cilj je bio natjerati Ruse u Pirovu pobjedu. Na kraju to nisu uspjeli, prije svega zbog činjenice da su i ukrajinski gubici bili golemi, ali su uspjeli organizirati iduću liniju obrane do koje je ruska vojska sad došla i tu se nalazi.