Možda je blef. Mnogi su uvjereni kako jedino i može biti blef, ali izjava je data - američki predsjednik Donald Trump poručio je danas u razgovoru za medije kako ne isključuje mogućnost slanja kopnene vojske u Iran. To ne samo da bi bila eskalacija već i potpuna promjena paradigme, a za Ameriku vrlo vjerojatno velika vojna katastrofa. Zato gotovo svi i jesu složni da to mora biti blef. Ipak, ako pogledamo aktualnu situaciju iz malo šire perspektive, vidjet ćemo da se tu nalazi i narativ koji nam govori upravo suprotno - ne samo da nije blef, nego možda jedini put kojim će Amerika ići dalje.
Vratimo se dva dana unatrag, u subotu ujutro. Koji je bio cilj? Obezglaviti iransko vodstvo, javiti iranskom narodu da je "sezona smjene režima" počela, proglasiti Trumpa najvećim geostrategom od vremena Sun Tzua. U takvom "geopolitičkom mokrom snu" može se ići i korak dalje - u okićeni Teheran (ako u međuvremenu nije srušen) stiže manifestacija povratka kralja. Pahlavi se vraća. Narod je slobodan. Amerika je pobjedila. I na Bliskom istoku od tada vlada mir. Zvuči ekstremno naivno, ali ne treba smetnuti s uma da ima onih, i to na jako visokim pozicijama, koji vjeruju upravo u ovakve bajke. Neki su možda mislili da ćemo do danas već imati uvertiru za takvu proslavu. Ta vrlo američka ideja "rušenja zločestih" toliko je integrirana u njihovu strateško-političku misao da nisu u stanju vidjeti drugačiju stvarnost.
No, ta ideja se brzo raspala. Iran se brani snažno i ne poštuje teritorijalne granice. Simboli projekcije zapadne moći na Bliskom istoku (Dubai, Doha, saudijska naftna postrojenja) su na udaru. Sve američke lokacije su na udaru. Čak i Cipar je na udaru, a pojedini iranski dužnosnici idu i korak dalje te najavljuju da će, ako treba, gađati i američke baze u Europi. Teško da mogu to izvesti, ali cijena rata je upravo nametnuta, jako visoko, više nego je Amerika bila spremna platiti. Trump je birao pakleni plan zato jer je bio apsolutno uvjeren da će bajka biti stvarnost. Sad se pak manifestira druga, sirova stvarnost.
Okrenimo se malo prema Izraelu. Ovo je izraelska operacija koliko je i američka. Zapravo više je izraelska. Izrael je taj koji si je postavio da njegova vlastita egzistencija ne može mirovati sve dok Islamska republika postoji. Iran mora biti uništen, odnosno transformiran u nešto što podsjeća na Katar, Saudijsku Arabiju, Jordan... I zato nema teorije da će Izrael pustiti da ovaj rat, ova možda jedina i povijesna prilika za ostvarenje ultimativnog cilja, završi bilo kakvim scenarijem u kojem Iran preživljava. Sad više ni ne mogu. Sad su već otišli predaleko. Ubili su ajatolaha, raketama na prepad. To je potez koji stvara doslovno cijele generacije novih militantnih boraca protiv Izraela, milijune. Ne može se dozvoliti da oni postoje pod kupolom teokratskog Irana. Sad je imperativ postao i veći, sad Iran mora pasti doslovno natrag sve do Pahlavi dinastije. Sve drugo bi za Izrael predstavljalo višestruko veću egzistencijalnu krizu. Ne bi bilo dovoljno ni oslabiti Iran, ni porazbijati njegove balističke i druge potencijale. Jer znaju da bi gnjevni Iran stalno se vraćao i vraćao, na sve moguće načine.