Od 1. siječnja rusko vojno područje Sjeverne flote je djelotvorno. Peti vojni okrug pokriva sjeverni dio Rusije, uključujući otoke Arktičkog oceana. Stvaranje okruga još je jedan korak u provedbi arktičke politike Rusije i pokazuje da kroz projekciju moći želi dodatno ojačati svoj položaj najjače države u ovoj regiji.
Vojna oblast Sjeverne flote (NFMD) nova je organizacijska jedinica unutar zapovjedne strukture Oružanih snaga Rusije. Njezin teritorij uključuje Republiku Komi, Arhangelsku i Murmansku oblast, Nenetski autonomni okrug i otoke u Arktičkom oceanu. Prije toga, Zajedničko strateško zapovjedništvo flote upravljalo je dijelom oružanih snaga smještenih na ovom području (mornarica, pomorska avijacija, obalne snage i protuzračna obrana), dok je ostatak još uvijek bio pod zapovjedništvom zapadnog vojnog distrikta. Stvaranje NFMD-a preuređuje zapovjedni sustav. To također povećava stupanj integracije i interoperabilnosti postrojbi smještenih u četiri federalna entiteta u novom vojnom distriktu, a značit će i pojednostavljenje financiranja jedinica smještenih na ovom području, zajedno s bržim razvojem vojnih sposobnosti. Uz to, povećanjem statusa Sjeverne flote na vojnu oblast značajno se proširuje opseg neovisnosti, zahvaljujući čemu će biti lakše koristiti svoje resurse u vojnim operacijama na Arktiku.
Sjeverna flota ima oko osamdeset brodova (što uključuje i podmornice), od kojih je nekoliko trenutno u fazi obnove. U narednim godinama treba se pojaviti desetak novih jedinica. Brodovi Sjeverne flote također imaju najveći potencijal nuklearnog odvraćanja među ruskim flotama i flotilima. Sjeverna flota također uključuje dvije arktičke mehanizirane brigade - brigadu morske i obalne obrane - i 45. ratno zrakoplovstvo i protuzračnu obranu. Sjeverna flota također ima jedinice za suzbijanje sabotaže i elektroničkog ratovanja. Posljednjih godina opremljeni su sustavima S-350, S-400 i Pantsir-S. Štoviše, brodovi Sjeverne flote testirali su hipersonične krstareće rakete Cirkon (u NATO-ovoj klasifikaciji to su sustavi SS-N-33). Proširena je i mreža vojnih baza duž obale Arktičkog oceana. Zbog specifičnosti okruga, najvažnija komponenta bit će mornarica, protuzračne obrane i postrojbe za rani napad.
Stvaranje novog vojnog okruga je u skladu s Ruskom strategijom razvoja Arktika do 2035. godine, kao i Pomorskom doktrinom iz 2015. godine. Oba važna dokumenta pretpostavljaju razvoj ruskih vojnih sposobnosti u Arktičkom oceanu. Cilj Rusije je osigurati svoj Sjeverni bok, uključujući Sjeverni morski put. Stvaranje okruga pokazuje da se Rusija odnosi prema regiji Arktika kao strateški važnoj za njezinu sigurnost (uključujući ekonomsku) i kao prema drugom važnom mjestu za međunarodno natjecanje, posebno sa zemljama NATO-a. Aktivnosti potonjeg, poput vježbi ili razvoja vojnog potencijala, u arktičkoj regiji Rusija smatra značajnom prijetnjom. Prema ruskom mišljenju, prisutnost ruskih oružanih snaga na Arktiku također je ključna za rješavanje svih budućih sporova povezanih s iskorištavanjem resursa na kontinentalnom pojasu. Štoviše, Rusija želi potvrditi i ojačati svoj status najjače države na Arktiku.
Arktička regija je ruska baza resursa i njezin će značaj samo rasti. Već 2017. godine kopneni resursi Arktika činili su 17 posto ruske proizvodnje nafte i 90 posto proizvodnje prirodnog plina. Najveće ruske tvrtke djeluju na poluotocima Jamal i Gidan te na arktičkom kontinentalnom pojasu, a značaj Arktika za ruski naftni i plinski sektor naglašen je u ruskoj strategiji za Arktik za 2008. godinu i u drugim strateškim dokumentima. Prema američkom geološkom zavodu, na Arktiku se procjenjuje da postoji 30 posto neotkrivenog plina na svijetu i 13 posto neotkrivene nafte. U budućnosti će značaj ruskih potraživanja na kontinentalnom pojasu rasti kako njeni kopneni resursi opadaju. S tako velikim izgledima za priobalne rezervate, Rusija proširuje svoja teritorijalna potraživanja na Arktiku, poput Lomonosovljevog grebena, za koji kaže da je dio ruskog kontinentalnog šelfa. Ako se ruska tvrdnja održi, greben bi Rusiji omogućio pristup rezervi koja se procjenjuje na 5 milijardi tona nafte i plina. Lomonosovljev greben proteže se sjevernim polom između arhipelaga novosibirskih otoka Rusije, Grenlanda i kanadskog otoka Ellesmere. Rusija već godinama pokušava dokazati svoju tvrdnju u UN-u o suverenom pravu na taj teritorij. Međutim, Rusija ne može biti sigurna u uspjeh jer Kanada i Danska također imaju teritorijalne pretenzije na greben.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
