Plan da se zauzme iranski otok Kharg u Washingtonu se prodaje kao dramatičan potez koji bi "slomio Teheran u nekoliko dana". Ali stvarna logika takve operacije vodi prema "kontroliranoj eskalaciji" i otvara prostor za rat mnogo širih razmjera. Na tom malom otoku (o čijoj ekonomskoj i strateškoj važnosti smo već opširno pisali, vidi: Iranski otok Kharg je globalna crvena linija) američka vojska bi stvorila izolirani garnizon pod stalnom vatrom s iranske obale, a politički centri moći u SAD-u dobili bi upravo ono što im sada nedostaje - prizor američkih vojnika u klopci i emocionalni naboj potreban za novu fazu rata. U tome se krije smisao misije s predumišljajem.
Američka javnost pokazuje duboku zadršku prema ratu s Iranom, pogotovo prema svakoj ideji kopnene invazije. No, zračni udari i pomorske operacije za sada ne stvaraju široku ratnu mobilizaciju. Washingtonu za veći zahvat treba događaj koji sabija priču u jednostavne slike, "naše ljude pod opsadom", izgubljene živote, pozive na osvetu i zahtjev da se "posao dovrši". Jako je lako zamisliti cijeli Trumpov govor nakon što se dogodi ono što je sad u planu. Kharg se savršeno uklapa u taj obrazac - može se medijski pretvoriti u jasnu pozornicu, da se svaki gubitak tamo prikaže kao "povijesni izazov američkoj moći". Pogledajmo kako bi ta "operacija pod vlastitom zastavom" zapravo izgledala.