Viking je naziv koji se odnosi na ratnike i trgovce sa sjevera Europe koji su podrijetlom iz Skandinavije. Ime Viking, smatra se, potječe od riječi víkingr, što bi označavalo skandinavske istraživače. Vikinzi su bili skupina naroda koja je živjela u Skandinaviji i sjeverno-atlantskim naseobinama za vrijeme koje je ušlo u povijest kao Vikinško doba. Vrijeme Vikinga se slobodno definira kao razdoblje između 793. i 1066. godine. Tijekom tog vremena ovi sjevernjački narodi su imali najveći utjecaj na ostale Europljane, preko trgovine i preko svojih osvajanja. Osvajali su, naseljavali, trgovali i pljačkali diljem obala Britanije, Irske i Europe. Došli su čak do Volge u Rusiji i Bagdada na Bliskom istoku. Tijekom svojeg doba, Vikinzi su ostvarili političku, vojnu, trgovačku i demografsku ekspanziju koja je važan dio srednjovjekovne povijesti Skandinavije, Estonije, Britanije, Francuske, Kijevske Rusije i Sicilije.
Viking kao široki pojam označava cjelokupnu populaciju Skandinavije tijekom vikinškog doba. U modernom smislu, izraz "Viking" se općenito pripisuje srednjovjekovnoj skandinavskoj kulturi koja je bujala od 790. godine do ravno 1000. godine. Iako kršćanski kroničari normalno prikazuju Vikinge kao necivilizirane i neprincipijelne ljude, dokaz njihovih postignuća pokazuje njihovu sofisticiranost, a zapisi o njihovim okrutnim aktivnostima teško da ih prikazuju sirovijim od njihovih suvremenika. Tijekom Vikinškog doba, Skandinavski muškarci i žene putovali su u mnoge dijelove Europe i još dalje, u kulturnu dijasporu koja se prostirala od Newfoundlanda na sjeveru Amerike, pa do Bizanta. Ali ovo razdoblje energične aktivnosti je također imalo značajan utjecaj na skandinavsku domovinu, koja je bila podvrgnuta različitim novim utjecajima.
Vikinzi su koristili Norveško i Baltičko more kako pomorske rute prema jugu. Normani su poticali od Vikinga a njima je dano vlasništvo nad feudalnim posjedima u sjevernoj Francuskoj u 10. stoljeću, tj. Normansko Vojvodstvo. Stoga su potomci Normana nastavili imati utjecaj nad tim područjima. Isto tako, kralj Harold Godwinson, zadnji anglosaksonski kralj Engleske, imao je danske pretke. Dva Vikinga su se čak popela do trona Engleske: Sweyn Forkbeard zahtijevao je englesko prijestolje 1013.-1014. a njegov sin Cnut Veliki postao je kralj Engleske 1016.-1035.
Geografski, Vikinško doba ne obuhvaća samo Skandinavske zemlje (suvremenu Dansku. Norvešku i Švedsku) nego i Irsku, Veliku Britaniju, Normandiju, Shetland, Orkney, Farske otoke, Island, Grenland i Newfoundland. Južno su došli do sjeverne Afrike, a istočno čak do Rusije i Konstantinopola. 839. švedski predstavnici su prvi put posjetili Konstantinopol. Vikinške sage bilježe duga putovanja. U devetom stoljeću, norveški avanturisti zaplovili su da bi se naselili na Islandu ili Irskoj, danski doseljenici tražili su teritorij u Francuskoj i Britaniji, a švedski Vikinzi su se naselili u ruskim riječnim dolinama. Dinastija Rurik preuzela je kontrolu nad slavenskim i finskougarskim područjima istočne Europe. Anektirali su Kijev 882. kako bi postao prijestolnica Kijevske Rusije. U kasnom 10. stoljeću, Islanđanin Erik Crveni osnovao je koloniju na Grenlandu koja je bujala preko četiri stoljeća.Vikinzi pod Leifom Ericsonom, nasljednikom Erika Crvenog, došli su čak do Sjeverne Amerike te su organizirali ekspedicije prema današnjem području Kanade, Mainea i jugoistočnog Massachusettsa.
Kristofor Kolumbo bio je prvi Europljanin koji je otkrio sjevernoamerički kontinent ali su po svemu sudeći Vikinzi i prije Kolumba posjećivali Ameriku. Godine 1893., vjerna kopija vikinškog broda je plovila od Norveške do Newfoundlanda za samo 28 dana. Nedavno je, Sarah Parcak, znanstvenica sa Sveučilišta u Alabami, sasvim slučajno, koristeći se tehnologijom za promatranje Zemlje iz svemira na području sjeverne Kanade pronašla područje za koje se, prema snimkama vegetacije i boji tla, moglo zaključiti da je u prošlosti bilo naseljeno. Već prvim istraživanjima ovog područja pronađeno je ložište za kovanje željeza kojima su se koristili Vikinzi. Prvo je ovo nalazište tragova Vikinga duboko u Kanadi u Newfoundlandu. Do sada se smatralo da su Vikinzi, ploveći s Islanda, preko Grenlanda dolazili do sjevernih oboda Kanade, no da se tamo nisu pretjerano dugo zadržavali. Novo otkriće baca potpuno drugačiju sliku na europsko-sjevernoameričku povijest.
Nalazište je otkriveno oko 500 kilometara južnije od mjesta za koje se do sada mislilo kako je krajnja točka do koje su Vikinzi prispjeli prije oko tisuću godina. Upravo ložište peći za kovanje željeza nepobitan je dokaz da je riječ o vikinškoj naseobini, a ne o peći kanadskih Inuita koji su, igrom slučaja, načinili ložište kakvo su koristili Vikinzi. Naime, prije tisuću godina nitko na sjevernoameričkom kontinentu nije posjedovao tehnologiju obrade željeza, već su alati i oružja bila načinjena od naoštrenog drveta, kosti ili kamena. Vikinzi su jedini kovali mačeve, a rudu nisu iskapali, već su prikupljali komadiće željezne rudače veličine oraha koji su se u to doba mogli naći u prirodi, na površini zemlje. Ipak, unatoč tome što su relativno duboko prodrli na jug kontinenta, Vikinzi se tamo nisu dugo zadržali. To potvrđuju i islandske sage, oko tisuću godina stari zapisi islandskih klanova u kojima se spominje kako su njihovi ratnici došli do daleke zemlje te odande donijeli razne stvari. Moglo se ponijeti drveta, krzna, ali i cijeli niz predmeta koje su Vikinzi mogli oteti ili kupiti od Inuita.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
