I svijet i usplahirena tržišta morali bi do sad jasno razumjeti tko nas sve drži kao taoce velike globalne krize. Trump sinoć, noćas oko 3 po našem vremenu, mogao je završiti ovo. U svoju salvu superlativa i megalomanije bez pokrića mogao je komotno ubaciti i "postigli smo sve ciljeve, završavamo akciju kako bi se Hormuški tjesnac ponovno otvorio". U tom slučaju, da Iran nastavi s blokadom vitalnog prolaza barem bi prebacio ulogu "krivca", donekle, na sam Iran. No, umjesto toga odlučio je nastavti rat koristeći se pritom retorikom kakvu je u stanju javno izgovoriti samo jedna zemlja na svijetu, Izrael, tvrdeći da će Iran "vratiti u kameno doba" (otprilike što je Izrael, pod američkim pokroviteljstvom, već i napravio s Gazom).
Pošto je tako odlučio stvari sad postaju jasnije, naročito u pogledu tko ima pravo na što. Za početak tu je legitimno pravo Irana, proizašlo iz prirode američke prijetnje, da skrši globalnu ekonomiju. Možda ćemo zbog toga kroz koji mjesec svi puno više hodati pješice, možda ćemo (naročito u gradovima) biti i gladni, ali ni zbog vlastite udobnosti ni zbog straha od egzistencije nemamo moralno pravo tvrditi da Iran na to nema pravo. A Iran će to pravo koristiti do krajnjeg maksimuma.