Povijesni pokret protiv korporativnih interesa: Indijska seljačka buna

Porast ljudske populacije poklapa se s porastom poljoprivrede. Unatoč toj činjenici, ljudska je civilizacija svjedočila uspješnijim revolucijama u industrijskom i informacijskom području, dok je poljoprivreda i dalje najosjetljivija na ljude jer ideja o društvima, državama i narodima potječe iz zemljoradnje. Zato postoji emocionalna veza s tom djelatnošću u svim ljudskim društvima. Štoviše, još uvijek igra presudnu ulogu u gospodarstvu zemalja u razvoju i djeluje kao glavni izvor hrane, prihoda i zaposlenja za ruralno stanovništvo. Indija je jedna od takvih zemalja u kojoj poljoprivreda doprinosi oko 17 posto ukupnog bruto domaćeg proizvoda i zapošljava više od 60 posto od 1,3 milijarde stanovništva. Dakle, bilo kakve promjene vjerojatno će donijeti emotivne odgovore stotina milijuna ljudi jer će utjecati ne samo na strukturu gospodarstva već i na njihove živote.

Nedavno je Delhi postao ratna zona. Njegove su se granice sa susjednim državama Haryana i Uttar Pradesh zatvorile, jer vlada sprječava kretanja poljoprivrednika zbog kontroverznog zakona koji će promijeniti njihovu sudbinu. Nedavno je započeo štrajk poljoprivrednika širom zemlje. Oko sto tisuća poljoprivrednika opsjedalo je glavni grad države, gušeći gotovo sve ulazne točke. Deseci tisuća ljudi povezanih sa poljoprivrednim sindikatima sjede na cestama susjednih država Punjab i Haryana, a više od 60.000 poljoprivrednika nalazi se na granicama Delhija prosvjedujući protiv zakona. Pod nadzorom policije u Delhiju, vladino osoblje započelo je jačanje aranžmana za zatvaranje granica. Što je unutar kontroverznih zakona koji su indijske poljoprivrednike suprotstavili vladi koju vodi premijer Narendra Modi?

U trećem tjednu rujna, u rasponu od tri dana, oba doma indijskog parlamenta donijela su tri glavna zakona kojima je cilj transformirati poljoprivredni sektor uz obećanje povećanja prihoda poljoprivrednika. Modi je donošenje tih zakona pozdravio kao prekretnicu za koju se nada da će djelovati kao "oslobađanje" poljoprivrednika od tiranije posrednika. No čim su zakoni usvojeni, poljoprivrednici iz Punjaba i Haryane pokrenuli su svoj protest. Strahuju da će novi zakon biti smrtna presuda za male i marginalizirane poljoprivrednike jer je malog posrednika zamijenio veći s ogromnom financijskom moći. Oni predviđaju da će njihovi gubici biti veći od dobitaka, dok će glavni korisnici biti poljoprivredne korporacije, a ne oni sami. Tri zakona su: Zakon o trgovini poljoprivrednim proizvodima (promocija i olakšavanje), Ugovor o osiguranju cijena i poljoprivrednim uslugama za poljoprivrednike (osnaživanje i zaštita) i Zakon o osnovnim robama (dodatak).

Prvi zakon omogućava unutardržavnu trgovinu poljoprivrednim proizvodima izvan tržišta Odbora za tržište poljoprivrednih proizvoda. Trenutno poljoprivrednici prodavaju svoje proizvode na veletržnicama kojima upravlja Odbor. Ta su tržišta također postala čvorišta za državnu nabavu prehrambenih žitarica. Odbor u svakoj državi odlučuje o cijenama koje će platiti proizvođačima, a zatim ih dalje prodaje. Kroz ovaj mehanizam, državne vlade nadziru poljoprivredno tržište. No, zakon o promociji i poticanju poništava državne zakone i od sada nadalje, političke odluke poput MSP (minimalna cijena potpore) i nabave žitarica neće biti u nadležnosti državnih vlada.