Pixel art nostalgija: 30 godina čekanja na novi "Monkey Island" - može li Ron Gilbert vratiti čaroliju? O umjetnosti, limitaciji i minulim vremenima kreativnosti na Lucasovom ranču

Industrija video igara ovih dana je gigantski biznis, a u proizvodnju samo jedne igre ulaže se često više novca nego u filmske blockbustere. Recimo igra "Cyberpunk 2077" iz 2020. koštala je preko 300 milijuna USD, "Call of Duty: Modern Warfare 2" iz 2009. koštao je oko 250 milijuna USD. Ali danas nećemo govoriti o tim mega-projektima. O novom projektu, da, ali ovo je u suštini "priča iz davnina", iz vremena kada su video igre bile široj javnosti još uvijek nepoznanica, kada su se pikseli na ekranu mogli prstom brojati. Ovo je ujedno i priča o jednom naivnijem vremenu kada je kreativnost vladala, kada je mašta morala popuniti sve praznine u izvedbi, a stvaralo se radi stvaranja, ne sigurne zarade.

Povod za današnji povratak tri desetljeća unatrag je prošlomjesečna potvrda da se u završnoj fazi izrade nalazi nastavak kultne pustolovne video igre "Monkey Island", a projekt predvodi osnivač serijala, kultni Ron Gilbert, iako je na istoj zadnji put radio davne 1991. godine.

Ako ste se ikad tih davnih dana susreli s Monkey Islandom onda vam je sve jasno, a za vijest o nastavku ste već ili čuli ili vas je upravo ovaj tekst obradovao. Za sve druge, pokušajmo opisati to vrijeme i taj doživljaj...

80-ih godina, pogotovo u drugoj polovici, video igre su se vratile na scenu nakon što su skoro nestale kao industrija u velikom slomu 1983. Bilo je to turbulentno i eksperimentalno vrijeme. Mnogi su vjerovali da je to budućnost zabavne industrije, bili su u pravu, ali prerano. Kvaliteta jednostavno nije bila na razini, a u potrazi za brzom zaradom mnoge novoosnovane kompanije počele su proizvoditi poprilično osrednje igre. Sve to uzrokovalo je tržišni slom industrije koja je 1983. iznosila 3.2 milijarde USD da bi se do 1985. smanjila na svega 100 milijuna USD (pad od skoro 97%!).

Onda je na scenu uskočio japanski Nintendo i promijenio povijest. Industrija se oporavila, a Nintendo je postao simbol zajedno sa svojim maskotama kao što su Super Mario, Zelda i druge.

No, nije tajna da je Nintendo uvijek bio "konzola" i da su igre na njemu bile više orijentirane prema djeci. Zapravo prva igra koja je zaludila i "starije" bio je Tetris, a prema mnogima i dalje najbolja verzija Tetrisa je ona koja je izašla za Nintendov Gameboy 1989. godine. Krenuo je veliki uspon konzola za igranje, a današnji predstavnici istih su Playstation 5, Xbox serija X i S, i Nintendo Switch.

Ali igre su zaintrigirale i vlasnike osobnih računala koji su pak htjeli nešto drugačije, nešto ozbiljnije, intelektualnije. Prvo osobno računalo koje je na kraju znatno više korišteno za igranje bio je svakako kultni Commodore 64. U performansama bio je još poprilično primitivan, ali je pokazao put naprijed. Uz postojeća Apple i IBM računala - koja još uvijek nisu bila spremna baš ponuditi neku platformu za igranje, veliki iskorak napravila je Amiga (od Commodorea). Amiga (najpopularnije su bile verzije 500, 600 i 1200) bio je stvarno velik skok. Slika je bila, za to vrijeme, izuzetna, boje brojne i šarene, zvuk za nekoliko razina kvalitetniji od konkurencije.

Amiga 500

Stiglo je doba kada se osobna računala uključuju u sferu video igara i od onda će uvijek ostati tako. Danas nema neke velike razlike između najmodernijih konzola i najnaprednijih PC sustava, ali tada je razlika bila itekako vidljiva i to ne samo u sirovoj performansi već i u stilu, prezentaciji, ideji...

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.