Okreće li Bjelorusija Rusiji leđa ili još nismo vidjeli zadnju utakmicu na ledu: Po prvi put kupuju američku naftu, žele da im Kina pomogne izgraditi raketne sustave za koje tvrde da im Moskva ne da, a Minskom se "voze" misteriozni novi dronovi

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko je puno toga. Najdugovječniji formalni lider jedne europske zemlje (ne računajući simbolične monarhe), nazivaju ga "zadnjim europskim diktatorom" jer svakako se doima kao da je iz drugog vremena - i jest, iz drugog je vremena, ali i iz ovoga. Povrh svega toga Lukašenko je enigmatičan, a njegov odnos s Rusijom je takav da svi nagađaju o istom, ali rijetki pogađaju (jer to možda nije ni moguće). Sporadično će se pojaviti neka konkretna informacija koja sugerira naglo zaoštravanje u odnosima između Minska i Moskve da bi možda već dan ili dva kasnije Lukašenko i ruski predsjednik Vladimir Putin pojavili se "zajedno na ledu" (obojica vole hokej, a zajednička igra već je gotovo dio tradicije).

Kako stvari sada stoje? Misteriozno, po običaju. Pojedine informacije zaista ponovno sugeriraju kako je na pomolu svađa, raskol, "kraj" višedesetljetnog simbiotičnog odnosa između Rusije i Bjelorusije. Ali, nije bilo slučaja kada se ovakve priče nisu završile pakom, palicama i zaštitnim odjelima.

Samim time možemo zaključiti nešto. Da, priroda rusko-bjeloruskih odnosa se mijenja, ali ne na način da će se raskoliti preko noći ili nekoliko noći kao ranije relativno dobar odnos između Rusije i Ukrajine. Odnosi između Rusije i Bjelorusije su u fazi spore degradacije i vrlo opreznog koračanja Aleksandra Lukašenka prema nekim drugim opcijama. Ima dana kada je Lukašenko gotovo bešuman, koliko to može biti kao poveći čovjek - ne u fizičkom već u političkom smislu. Naime, Bjelorusija je zemlja gdje je hijerarhija vrlo jasna, vrlo vertikalna. Ako frakcije i postoje onda iste rade na tome da vlastito postojanje opovrgnu. Odluke koje se donose, a geopolitički put je najveća odluka, donose se s vrha, iste moraju proći, a još češće početi, u glavi predsjednika Aleksandra Lukašenka.

Neki će reći kako je "prirodno" da se Rusija i Bjelorusija drže zajedno, da budu sfere jednog te istog interesa. Isto se dosta dugo govorilo (kako gdje) i za Ukrajinu pa znamo kako je to završilo. Ali još jednom, Ukrajina je drugačija priča, demokratskija, vlasti u Kijevu bile su prema Rusiji "toplo-hladno", da bi na kraju došlo vrlo hladno (iako za aktualnog predsjednika Volodimira Zelenskog prerano je za donositi konačnu analizu).