Obljetnica sporazuma iz Belovježa: Je li se Jeljcin olako odrekao Krima?

Ime Borisa Jeljcina opet je često spominjano ovih dana u Rusiji. U danima koji su prethodili summitu "Normandijske četvorke" obilježena je i 28. obljetnica službenog raspada Sovjetskog Saveza, a pitanje svih pitanja bilo je – je li Jeljcin tada olako prepustio Krim i Donbas Ukrajini?

Uz Jeljcinovo ime i djelo rutinski se vezuju pridjevi "olako, pijani, nepromišljeno, slabo", te se ovakvi sudovi donose bez dubljeg promišljanja. No, pokušajmo pažljivo analizirati što je to bilo tako slabo u svezi s Jeljcinom. Dobro nam je poznat široko rašireni stereotip o tome kako se Čehoslovačka raspala mirno, na bazi civiliziranog dogovora, a SFR Jugoslavija u divljačkim krvavim ratovima koji su zagadili ovaj prostor mržnjom i nesrećom.

Nema ničeg netočnog u tome, ali kada ste čuli kako se Sovjetski Savez raspao mirno i civilizirano? Vjerojatno nikada ili jako, jako rijetko. A raspao se mirno i civilizirano još prije Čehoslovačke. Razvod u SSSR-u u kojem je živjelo 300 milijuna ljudi različitih vjera i nacija, bio je dakako kompliciraniji od čehoslovačkog slučaja i potrajao je skoro tri godine. Umjesto na samo dvije, raspao se je na 18 neovisnih država. Bez ratova i bez izbjegličkih kolona. Predsjednik Rusije u vrijeme kada se to događalo bio je Boris Jeljcin. Uspješnijeg kriznog menadžera od njega teško da je bilo u 20. stoljeću.

Kada su se 8. studenog u bjeloruskom Belovježu sastali Jeljcin, ukrajinski predsjednik Leonid Kravčuk i lider Bjeloruskog vrhovnog sovjeta Stanislav Šuškevič, postigli su dogovor o prestanku postojanja Sovjetskog Saveza "kao subjekta međunarodnog prava i geopolitičke realnosti" i najavili uspostavljanje Zajednice neovisnih država. Oni su potpisali akt poznat kao "Belovješki sporazumi". Nekoliko mjeseci ranije tri baltičke sovjetske republike proglasile su neovisnost koju je Moskva priznala.

Dakle, je li Jeljcin mogao 1991. dobiti Krim i istočnu Ukrajinu? To su od njega uoči summita u Belovježu tražile delegacije iz Donjecka i Luganska. Nekoliko dana prije, točnije 1. prosinca, ogromna većina građana Ukrajine, oko 90% njih podržalo je na referendumu Kravčukov "Akt o neovisnosti" iz kolovoza. Zanimljivo je da je iste godine u ožujku održan prvi referendum na istu temu, a na njemu je većinski izražena volja birača za očuvanjem Sovjetskog Saveza.