U Davosu se danas ne raspravlja samo o Grenlandu i carinama. Pred očima imamo jasan prikaz svijeta koji se naglo mijenja - savezništva su uvjetna, a Europa pokušava govoriti jezikom principa nakon desetljeća praktične ovisnosti o SAD-u. Grenland je u toj slici prije svega okidač, a ne središnji uzrok sukoba.
Trumpova opsesija Grenlandom nije pala s neba. Sve je jasno - Arktik je čvor energetike, vojnih koridora i budućih trgovačkih ruta. Tko kontrolira tu točku, ima polugu prema Rusiji, Kanadi i Europi. Trump to danas ističe otvoreno, riječima da je Grenland "imperativ za nacionalnu i svjetsku sigurnost" i da "nema povratka" s tog zahtjeva. U isto vrijeme spominje britanski dogovor o vraćanju otočja Chagosa Mauricijusu, naziva to "činom velike gluposti" i koristi kao ilustraciju za slabost saveznika (očito i za svoj probuđeni imperijalizam).
Na europskoj strani imamo izjave koje, kad se usporede s agresivnom retorikom Trumpa, zvuče gotovo arhaično. Kaja Kallas u Europskom parlamentu naglašava da "nijedna država nema pravo preuzeti teritorij druge, ni u Ukrajini, ni na Grenlandu, nigdje u svijetu". Von der Leyen u Davosu govori o "nostalgiji za starim poretkom" koja neće vratiti prošlost i poziva na "novu neovisnu Europu".
To je, dakako, europska prva refleksna reakcija čim osjeti pritisak s druge strane Atlantika. Macron, koji danas u Davosu očito glumi Toma Cruisea s pilotskim naočalama (ali, kad se imidž spoji s izjavama, više podsjeća na slijepca), još je 2019. govorio kako je "NATO klinički mrtav". I što je bilo s "pacijentom"? Izgleda da je ovih 7 godina vrlo stabilnog zdravlja. Ili će mu se stanje sad naglo pogoršati?