Rick Grenell, američki ambasador u Njemačkoj, koji je ujedno i privremeni šef američkih obavještajnih službi, nastoji nagovoriti vlasti u Berlinu da i dalje dozvole prisutnost američkog nuklearnog arsenala na prostoru Njemačke. Nije tajna da se Njemačka već neko vrijeme želi "riješiti" istih, no ne žele se zamjeriti Washingtonu. U isto vrijeme se pak oglasila Grenellova kolegica, američka ambasadorica u Poljskoj, Georgette Mosbacher, sugerirajući kako bi Poljska mogla preuzeti nuklearne bombe ako Njemačka odustane od istih.
"Ukoliko Njemačka odluči smanjiti svoje nuklearne kapacitete i time oslabiti NATO, možda bi Poljska - koja plaća svoj udio u NATO alijansi, shvaća rizike i nalazi se na istočnom krilu NATO-a -mogla preuzeti nuklearne kapacitete", istaknula je Mosbacher u poruci koju je objavila na Twitteru.
Zna li Mosbacher nešto što javnost ne zna? Je li Poljska zaista voljna preuzeti američke nuklearne bombe? Službenog komentara po tom pitanju nema, no ne treba posebno ni napominjati kako bi to stvorilo jako napetu situaciju između Rusije i NATO-a, nešto nalik na Kubansku raketnu krizu iz 1962. kada je tadašnji SSSR prebacio svoje nuklearne rakete na Kubu reagirajući na NATO postavljanje nuklearnih raketa u Tursku.
Jedan trend se jasno osjeća već godinama - koliko god NATO često i iznova potvrđuje svoju "predanost zaštiti svih članica", pojedine istočnoeuropske NATO članice kontinuirano traže još: još oružja, još američkih trupa, još vojnih vježbi... Postavlja se pitanje - što bi ih zadovoljilo? Možda zaista jedino nuklearni arsenal.
O tome što bi to značilo za sigurnosnu situaciju na istoku Europe nešto kasnije, prvo moramo razjasniti zašto zemlje poput Poljske, Estonije, Rumunjske žele jačati svoju obranu i zašto se toliko boje Rusije? Nekoliko je razloga. Neki su razumljivi, neki donekle upitni. Prije svega tu je historijska komponenta - jedna Poljska ima veliki antagonizam prema Rusiji zbog uspomena na sovjetsku okupaciju (nakon pakta Molotov-Ribbentrop) i kasnije bivanja u sovjetskoj sferi utjecaja. Dakako, antagonizmi su stariji, iz 20. stoljeća, ali isti najčešće "kroje" aktualnu klimu. Činjenica da je Rusija većinski pravoslavna, a Poljska većinski katolička zemlja također igra ulogu. No, cijela aktualna priča oko "ruske prijetnje" eskalirala je nakon Ukrajinske krize 2014. kada je dio Ukrajine, poluotok Krim, pripojen Ruskoj Federaciji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
