Kuba ima nafte još za samo par dana, Trumpov obruč je potpun - što Havana može učiniti?

Nakon Venezuele, Trump steže energetski obruč oko Kube. Nafta postaje oružje, a ostaje pitanje može li se iz gušenja ikad izvući lojalnost.

Objavljeno

7 min
0
Red za gorivo u Bacuranaou pored Havane, 30. siječnja 2026. | Ramon Espinosa / AP / Guliver Image

Nakon što je Washington vojno uklonio Madura u Venezueli i tako praktično presušio glavni izvor nafte za Havanu, Zapadni se Atlantik pretvorio u prostor u kojem se određuje budućnost kubanske države. Kada Trump danas govori da razgovara s "najvišim ljudima" na Kubi i da vjeruje kako će "napraviti dogovor", takva izjava zvuči kao diplomatska gesta, ali iza nje stoji cijeli niz prethodno odigranih poteza koji podsjećaju na pripremu pozornice za finale. Venezuela je bila prvi čin ove predstave i funkcionirala je kao poligon za ono što se sada radi Kubi.

U Venezueli je Washington demonstrirao novu verziju stare doktrine. Klasičan model američke politike u "dvorištu" Latinske Amerike nekada je bio otvoreni pritisak pa i rušenje nepoželjnih vlada. Ovoga puta sve je krenulo kroz energetiku i financijske tokove. Sankcije, ograničenja, postupno gušenje državnih prihoda, a zatim i otvorena vojna operacija koja je uklonila Madura. Time se nije samo promijenila vlast u Caracasu (zapravo, izuzev Madura, i nije!), već se poslalo jasno upozorenje svima koji su se oslanjali na venezuelansku naftu i na političku podršku bolivarskog bloka. Kuba je bila među prvima na listi.

Havana je desetljećima živjela u uvjetima američkog embarga, ali je uspjela preživjeti jer je imala saveznike. Prvo Sovjetski Savez, zatim Venezuelu, a posljednjih godina i sve snažnije kinesko prisustvo. Kad je Maduro izbačen iz igre, Kuba je ostala prepuštena novoj kombinaciji ovisnosti. Meksiko je postao ključni dobavljač, a istovremeno i meta pritiska iz Washingtona. Trump prijeti carinama svima koji prodaju naftu Kubi i time pretvara energetsku opskrbu otoka u polugu kojom se upravlja daljinski iz Bijele kuće. Nafta se pokušava pretvoriti u oružje kojim se definira tko uopće ima pravo disati u suvremenom svijetu.

Takva politika ne ostaje na razini apstraktne geostrategije, već se spušta u život običnih ljudi. Redovi za gorivo u Havani, višesatni i sve duži, svakodnevni nestanci struje, bolnice koje rade na rubu izdržljivosti, javni promet koji se raspada. Sve te slike nisu nuspojava nego sastavni dio logike pritiska. Ekonomski udar na energetski sustav otoka pretvara se u oblik kolektivne kazne.

Poštovani, za nastavak čitanja potrebna je pretplata
Izaberite jednu od ponuđenih opcija:

Koristimo kolačiće za osnovne funkcije weba i analitiku. Možete prihvatiti sve ili odabrati samo nužne. Saznaj više i uredi postavke

© 2026 Advance.hr
Podrška i pomoćUvjeti korištenjaKontakt