
Neviđena veleizdaja Europe: Ponosni ulizice i vladajuća garnitura uzet će vlastitom narodu da bi se nahranio američki vojno-industrijski kompleks, a Trump - koji obožava i prezire poslušnike - oderat će kontinent koliko god može
Nakon intenzivnih dana sukoba na Bliskom istoku danas je potpuni fokus na NATO summitu koji se upravo održava u Nizozemskoj. Očekivano, "glavna zvijezda" susreta je ujedno i najmoćniji čovjek ovog vojnog saveza. Donald Trump, dakako, svakako ne Mark Rutte koji je na funkciji glavnog tajnika, no o njemu nešto kasnije.
Ključna vijest tiče se odluke da će sve članice ovog vojnog saveza predvođenog Washingtonom povećati svoj vojni budžet na čak 5% BDP-a. Još pamtimo ne tako davno vremena kada su razgovori o 3% izazvali žestoke reakcije i - itekako opravdan - otpor. Sad smo pak došli u stanje gdje gigantski vojni stroj s neopisivom lakoćom otima iz džepova običnih ljudi i preusmjerava enormne količine novca u vojnu industriju. Nije uopće teško pogoditi tko će najviše od takve pro-ratne, ali svakako i anti-socijalne (gdje drugdje namaknuti taj silni novac?) rabote profitirati. Upravo onaj koji tako žestoko i prijeteće traži da se ta brojka podigne na 5% BDP-a.
Čovječanstvo živi pod teškim teretom glomaznih lobija koji su nezasitni, ali od svih je zasigurno daleko najviše gramziv i opasan upravo vojno-industrijski lobi. Kao prvo igra na psihološku kartu uvijek lako strašljivih masa koje, valjda otkako postoji pojam nacije (što i nije tako dalek povijesni koncept, ali se predstavlja kao vječan), žive u strahu (fiktivnom i stvarnom) da će ih netko doći fizički eliminirati. Najčešće to jest namjerno izazvan fiktivni strah, ali s vremenom na vrijeme postaje itekako opravdan i stvaran - iako i dalje namjerno induciran.
Ne treba posebno objašnjavati samu prirodu opstanka vojno-industrijskog kompleksa. To su toliko jednostavni faktori da bi trebali biti baš svima jasni. Kad na svijetu ne bi postojalo bolesti što bi se dogodilo s ogromnom farmaceutskom industrijom? Isto vrijedi i za vojnu industriju, ali tu se ne broje bolesni već aktivni ratovi i vojni sukobi.
Ta ogromna industrija, koja u zemljama poput SAD-a predstavlja jedan od jačih stupova na kojem se njiše najnovija verzija kapitalističke ekonomije, propala bi bez ratova. Imajući to u vidu, a i stanje svijeta u kojem živimo zadnjih godina, može se reći da ulazimo u "zlatno doba" vojne industrije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.