Korporatizirana ekologija je najzad ogoljena, prozvana i gnjevna: Kritičari diljem svijeta glume kao da ne znaju što je Michael Moore htio reći - problem nije u "obnovljivim izvorima" već u tome tko ih uvodi i za čije interese

Novi film Michaela Moorea, "Planet Of The Humans" ("Planet ljudi"), podigao je veliku prašinu nakon što je prije kojih desetak dana objavljen besplatno za gledanje na YouTube-u. Riječ je filmu koji istražuje pozadinu i iskrenost tzv. "zelene energije" i "obnovljivih izvora". I prije no što se osvrnemo na sam sadržaj mora se reći da Moore ima petlje (iako se on sam u filmu ne pokazuje) uopće pristupiti ovakvoj temi koja se u datom trenutku, bar na sceni gdje se Moore pojavljuje, smatra svetinjom.

U najgrubljoj podjeli unutar moderne diskusije reći će se kako "desničari" favoriziraju fosilna goriva (naftu, plin, ugljen...), dok "ljevičari" zagovaraju izvore kao što su solarni pogon, vjetar itd.

Zapravo redatelj i autor filma je Jeff Gibbs, no Michael Moore je izvršni producent te ga je on postavio za gledanje na YouTube dajući time i snažnu potporu poruci koju film šalje.

Moore je heabro istupio mimo ograničene skupine "lijevih" i "desnih" otvarajući zapravo jednu drugu diskusiju, onu važniju, centralnu koja bi se trebala probiti između ova dva kampa, a to je pitanje iskrenosti i motivacije. Naravno, nisu Moore i Gibbs prvi koji su to uočili, ali jesu sada tu debatu gurnuli u krupni plan - pitanje je vrlo prozaično: Kako je moguće da najveći zagađivači svijeta, gramzljive korporacije i banke, sada odjednom tvrde kako žele ulagati silni novac u "zelenu energiju"? Zar da njima vjerujemo? Za da vjerujemo da im prvi i zadnji cilj ove priče nije ostvarenje profita?