Čekajući dan koji će nas spasiti, na zadnjim zalihama optimizma: Europa mora izgubiti, zajedno s garniturom slijepe ulice, a samo mir u Ukrajini može je spasiti od političko-mentalnog posrnuća i kontinentalnog suicida

Sve je zrelo za veliku završnicu, za bar još jedan od onih dana kada se godine, možda i desetljeća, događaju u jednom danu. Dakako, priželjkivati takvo što moralo bi imati iznimno pozitivan predznak jer isto tako mogući su i povijesni dani koji skreću putanju čovječanstva u katastrofalnom pravcu. Slutiti da je pred nama pozitivan dan postalo je teško jer previše je bilo opreznog optimizma koji je na kraju razočarao. A malo tko je toliko razočarao kao Donald Trump. Reći nakon svega da se to ionako očekivalo je prigodno prisvajanje prognoze koja je ionako naginjala prema razočarenju. Veći pothvat bio je "uhvatiti se" na ono malo nade unatoč činjenicama koje su se nagomilale protiv. Ipak, sa situacijom kakva je, ništa nam se neće dogoditi ako se ponadamo još jednom, taman da je zadnji put, jer teško je vidjeti svijet koji beskonačno pleše na prijelomnim točkama bez da ga jedna zavrti u svojem pravcu.

Bilo bi čak dobro da je Trump sebe pretvorio u silu neizvjesnosti s predumišljajem, nekakvim genijalnim planom koji će mu omogućiti da pliva pored plutajućih bombi tzv. duboke države i njegovih neumoljivih saveznika s druge strane Atlantika. I ako mu se dogodi da u tome uspije možemo se samo pretvarati da je to sve pomno isplanirano jer reći da je jedan Donald Trump sasvim slučajno osigurao mir u svijetu bilo bi nekako previše poražavajuće za sudbinu tog svijeta.

Nažalost, Trump je prečesto pokazao da je njegova neuhvatljivost ideja samo blef trenutka. Takav lider, još uvijek najveće sile svijeta, postaje sumorni novčić koji se stalno baca i pada na glavu ili rep. Svijet mira i rata - vojnog, ekonomskog i svakog drugog - ovisi o toj 50/50 šansi. Podsjetimo, govorimo o čovjeku koji je priznao izraelski suverenitet nad Golanskom visoravni nakon što mu je netko u 15-ak minuta, prema njegovim riječima, objasnio povijest te regije (!). Taj "netko" nikako nije mogao biti objektivni promatrač jer takve Trump ni ne pušta blizu sebe. Da mu se do uha probio netko tko bi mu u 15-ak minuta stigao objasniti da je riječ o čistoj izraelskoj okupaciji strateški važnog teritorija možda bi donio sasvim drugu odluku. Dobro, riječ je o Izraelu, vjerojatno ne bi. Odmetnuti MAGA-ovci već su ga prekrstili u "MIGA" predsjednika (Make Israel Great Again), ispravno, pošto ovaj pokazuje da su mu interesi Izraela definitivno iznad interesa Amerike.

Sad nam se želi putem uobičajenog curenja informacija iz Bijele kuće reći kako se Trump izderao na svog velikog prijatelja Netanyahua nakon što je, tvrdi se, ovaj mu na telefon tvrdio da u Gazi naime uopće nema gladi. To su spinovi vrlo niske kvalitete. Obojica itekako dobro znaju da glad i smrt haraju Gazom još i puno prije nego je UN stigao popuniti svoja izvješća. Trump tom istom Netanyahuu, koji se promiče u daleko najvećeg ratnog zločinca 21. stoljeća, prije par dana poručuje kako treba "odraditi posao do kraja". Što li je to nego sinonim za neku verziju "konačnog rješenja"? Biti suučesnik u genocidu je nešto s čim se teško može igdje kvalitetno pohvaliti, osim možda pred svojim sponzorima iz AIPAC-a, pa i Trump i Europljani sad plitko talasaju kako bi ostavili dojam da nisu baš sasvim bili od potpore kad je obavljan progon i istrebljenje jednog cijelog naroda.

Stvarnost je uvijek drugačija. Trump je napadom na Iran doveo ključnog palestinskog saveznika u stanje da ne može više slobodno operirati, a prethodno tome su zajedno s Izraelom eliminirali i/ili snažno degradirali sve druge aktere koji bi se mogli angažirati - prije svega Siriju i libanonski Hezbollah.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.