Calin Georgescu, "Rumunjski Kennedy", protresao je Europu i ona ga sad jako treba: Dali su mu 1% šanse, a osvojio je prvi krug - kao i svaki pravi populist u kontradikciji je sam sa sobom, ali dok želi kraj rata u Ukrajini realpolitik je prejak

Kada se uzme cijeli popis zapadnih zemalja i onih koje geopolitički gravitiraju prema Zapadu (Japan, Južna Koreja...) mora se reći da postoji kompaktan konsenzus koji se najbolje manifestira u vidu potpore Ukrajini. To je prije svega potvrda iznimnog utjecaja koji ima Washington - i baš zato će biti zanimljivo promatrati koliko će se taj konsenzus održati ukoliko dođe do značajne promjene politike na vrhu SAD-a (dolaskom Trumpa). Ipak, mada rijetko, događaju se "pukotine" unutar širokog saveza. S vremena na vrijeme pojavi se netko tko počinje spominjati "drugačiji put", a to, kako trend pokazuje, izaziva jednu pravu euforiju među glasačima i popriličnu nedoumicu među onima koji kalibriraju barometar javnog mnijenja.

Obično je riječ o kandidatima koji vrlo brzo pokupe etiketu "radikalan" jer, u kontekstu prečeste dvostranačke dominacije kroz sve zemlje zapadnog svijeta, zauzeti drugačiju poziciju po pitanju neke velike teme zaista i jest "radikalno" ili, što je postala popularna medijska oznaka, "krajnje".

Ono što također fascinira je razina čuđenja na takve pojave od strane onih koji smatraju da bi takve pojave trebale biti u praksi nemoguće. Ne čudi stoga da im se kao prvo objašnjenje nameće "strani faktor". Netko se "upleo" u demokratski proces, netko je "sabotirao zdravu demokraciju", jer u "zdravoj demokraciji" nema mjesta za "radikalne" opcije. To upravo ovih dana gledamo i u Americi. Cijeli niz onih "stručnjaka" koji su tvrdili da Trump nema šanse sad uporno, ali slabo, nastoje objasniti kako je moguće da se takvo što dogodilo. Ne bi čudilo da na kraju jednostavno otpišu same birače kao potkapacitirane ili pak nedostojne "zdrave demokracije".

Ovih dana u Hrvatskoj je priveden (i već pušten) ministar zdravstva Vili Beroš. Iako nemamo nimalo namjere baviti se "domaćom močvarom", zanimljivo je skrenuti pozornost na jedan detalj. Po puštanju iz pritvora novinarima se pohvalio da je za vrijeme provodio čitajući knjigu koju "svima preporučuje" - autor je švedski akademik Hans Rosling, a knjiga se zove "Faktologija: Deset razloga zašto pogrešno vidimo svijet i zašto je sve mnogo bolje nego što mislimo".

Vrijedi pročitati, tvrdi Beroš, ali i ako nemate namjeru već iz samog naslova će vam puno toga biti jasno. Uvaženi akademik na krajnje arogantan način pojašnjava neukom puku kako su sve njihove frustracije i strahovi samo iluzija, a krivac su uvelike mediji koji "preuveličavaju" negativne vijesti i stanje svijeta kakvo jest. Da su mediji skloni senzacionalizmu i naglašavanju negativnog kako bi privukli što više čitatelja je svima jasno, ali ekstrem postoji i na drugoj strani. Ta koncepcija da je svijet "bolji nego što mislimo" proizlazi iz vrlo privilegiranog načina gledanja i vrlo pristrane interpretacije podataka. To je kao da kažemo da je čovječanstvu danas znatno bolje jer se životni vijek stalno produžuje, a o kvaliteti tog života ili ne govorimo dovoljno duboko ili je percipiramo krajnje površno. To što skoro svaka osoba u džepu sa sobom nosi pametni telefon (i mijenja ga ekstremno često) teško može biti argument za "bolji život". Štoviše, takav stav uvijek između redaka nosi sugestiju da bi se ljudi jednostavno trebali prestati buniti i pokoriti se sistemu koji im je serviran.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.