Boljševici su 1918. jednostavno prestali vraćati vanjski dug Carske Rusije - hoće li, više od stoljeća kasnije, Rusija ponovno bankrotirati, ovog puta protiv svoje volje i financijskih mogućnosti?

Nakon Oktobarske revolucije, relativno brzo, već u veljači 1918., nove sovjetske vlasti poručile su kako jednostavno nemaju namjeru vraćati dugove "stare" Rusije, Carske Rusije. Za njih je to bila stvar prošlosti, kao i car Nikola II.

Financijski svijet bio je duboko šokiran te su nove sovjetske vlasti oštro prozvane. Kako i ne bi - velike sile, primjerice Britanija, a još više Francuska, izgubile su ogroman novac od svojih investicija u Rusiji. No, svoj vanjski dug Moskva je jednostavno prestala plaćati, a čini se da za osude nije previše marila. Ne čudi stoga da su zapadne sile, koliko god je bilo moguće, snažno podržale Bijelu armiju protiv Crvene. Građanski rat u Rusiji trajao je do 1923., ali revizija promjene više nije bila moguća - boljševici su dobili rat, a kreditori ostali bez svog novca.

Naravno, moramo se prisjetiti struktura koje su postojale prije no što je Lenjin došao na vlast. Sve je zapravo funkcioniralo "prepoznatljivo". Carska Rusija se u 19. stoljeću poprilično zaduživala na vanjskom tržištu kapitala nastojeći stimulirati rast svoje ekonomije, ali i transformaciju. Podsjetimo, Carska Rusija bila je još uvijek uvelike feudalna zemlja koja je imala ambiciju postati kapitalistička, odnosno proći kroz tranziciju kroz koju su već prošle druge sile. No, za takvo što trebale su im strane investicije - i dobili su ih.

Europska financijska tržišta trebala su Rusiju i Rusija je trebala njih. Ruske vlasti morale su osigurati financije za deficit u svom budžetu, ali to ih je sve poprilično koštalo. Pogledajmo brojke. 1913. godine strani investitori držali su ukupno 49.7% ruskog duga. Pritom su imali vlasništvo na gotovo 100% svih ruskih plinskih polja, 90% rudnika, 50% kemijske i 40% metalurške industrije. Ruski vanjski dug bio je najveći na svijetu u to vrijeme.