Analiza sastanka u Teheranu: Popušta se Turskoj, ofenziva na Idlib možda se ni ne dogodi - to bi Siriji uskratilo pobjedu u ratu i ostavilo je s dvije okupirane zone

Danas je u Teheranu održan summit "velike trojice" kada je riječ o Sirijskom ratu - sastali su se ruski predsjednik Vladimir Putin, iranski predsjednik Hassan Rouhani, i turski predsjednik Tayip Erdogan. Centralna tema zbog koje je danas održan ovaj summit u glavnom gradu Irana je situacija u Idlibu, odnosno činjenica da sve upućuje na to kako će velika ofenziva sirijske vojske uskoro krenuti.

No, koja je bila stvarna svrha ovog susreta? Naizgled se čini da se sve unaprijed zna. Rusija i Iran podupiru sirijsku vlast i vojsku dok Turska podupire islamističke militantne skupine. Je li svrha ovog "2-protiv-1" sastanka bila da se Erdoganu na jedan formalan način, uz prisutnost najviših dužnosnika, obrazloži kako ništa više ne može zaustaviti sirijsku vojsku u oslobađanju cijelog teritorija zemlje? Je li bilo potrebno zbog toga dolaziti u Teheran? I je li to uopće poruka oko koje su se dvojica navodnih saveznika, Putin-Rouhani, uopće uspjeli dogovoriti? Priča je, dakako, kompleksnija no što se čini.

Pogledajmo za početak formalnosti, iz raznih kuteva gledišta. Za početak, ruska strana priče - u izvještaju o održanom sastanku u Teheranu RT piše: "Turska je, čini se, prevladala u pregovorima s Rusijom i Iranom, uvjerivši ih kako velika ofenziva u sirijskoj provinciji Idlib ne bi bila najmudriji potez u ovom trenutku".

Turska strana je "prevladala"? Kako je to moguće? I s kakvim argumentima? Doći ćemo do toga. Dakle, uloge su se, čini se, podijelile otprilike ovako: Erdogan je protiv ofenzive, Rouhani zagovara žestoki udar, Putin je negdje u sredini. Od ove trojice prva dvojica su konzistentna u svojim stajalištima. Ruski predsjednik pak nije ponovio stavove koje su zauzeli drugi visoki ruski dužnosnici - podsjetimo, i Sergej Lavrov je prije svega nekoliko dana poručio kako nema druge opcije nego "istrijebiti teroriste" u Idlibu.