Iran kreće u nametanje troška - gori Hormuški tjesnac

Benjamin Netanyahu u svom prvom obraćanju novinarima od početka rata poručio je da "Iran više nije isti Iran", tvrdeći da su iranska Revolucionarna garda i snage Basij pretrpjele teške udare. Dodao je da Izrael nastoji spriječiti Iran da svoje nuklearne i balističke programe dodatno premjesti u podzemlje, čime je jasno dao do znanja da rat ne vidi kao kratku operaciju, nego kao pokušaj dugotrajnog strateškog slabljenja Irana.

Govoreći o Mojtabi Hamneiju i Hezbollahovu čelniku Naimu Qassemu, Netanyahu je rekao da im neće davati nikakvo "životno osiguranje", uz tvrdnju da je Hamnei tek lutka u rukama Revolucionarne garde koja se ne može pojaviti u javnosti. Time je zapravo ponovno poslao poruku da izraelski vrh i dalje otvoreno prijeti samom vrhu iranskog sustava.

Netanyahu je također ponovio da Izrael "može stvoriti uvjete za promjenu režima u Iranu", ali da konačni potez moraju povući sami Iranci izlaskom na ulice. Uz to je otkrio da gotovo svakodnevno razgovara s Donaldom Trumpom i da vode otvorene razgovore.

Hezbollah je objavio da su izveli nekoliko novih napada na izraelske snage i ciljeve duž granice između Libanona i Izraela. Prema njihovim priopćenjima, borci su gađali izraelske vojnike u pograničnom području kod mjesta Al-Adaisah.

Skupina tvrdi i da su raketama napadnute izraelske snage raspoređene u libanonskom gradu Markaba, gdje su posljednjih dana zabilježeni sukobi i vojni pokreti duž granice.

Osim toga, Hezbollah navodi da su projektili ispaljeni i prema sjevernom izraelskom gradu Nahariyi.

Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi optužio je Izrael da je u napadima gađao iranske povijesne spomenike stare stoljećima, uključujući i lokalitete pod zaštitom UNESCO-a. U objavi na društvenoj mreži X naveo je da su među pogođenim mjestima i kulturna dobra koja potječu još iz 14. stoljeća.

Araghchi je pritom oštro kritizirao Izrael, poručivši da je "prirodno da režim koji neće trajati ni jedno stoljeće mrzi narode s drevnom prošlošću".

Istodobno je iranski šef diplomacije prozvao UNESCO zbog šutnje, ocijenivši da je izostanak reakcije te organizacije neprihvatljiv.

Iranski zamjenik ministra vanjskih poslova Majid Takht-Ravanchi izjavio je da je Iran nekim državama već dopustio prolazak brodova kroz Hormuški tjesnac, nakon što su se obratile Teheranu i zatražile suradnju. Time Iran pokazuje da ne zatvara prolaz potpuno, nego ga sve pretvara u politički i ratni instrument selektivne kontrole.

Istodobno je poručio da države koje su sudjelovale u agresiji na Iran ne bi smjele imati korist od sigurnog prolaza kroz taj ključni pomorski pravac. Takva formulacija sugerira da Teheran pokušava podijeliti međunarodne aktere, na prijatelje i neprijatelje.

Hormuški tjesnac mogao bi tako postati sredstvo kažnjavanja protivnika i nagrađivanja neutralnih ili suzdržanih država.

Novi iranski vrhovni vođa, ajatolah Mojtaba Hamnei, u svojoj prvoj poruci naglasio je kontinuitet nasljeđa svog oca Alija Hamneija, ali i potrebu za nacionalnim jedinstvom u jeku rata sa SAD-om i Izraelom. Poruku je otvorio izrazima sućuti zbog smrti prethodnog vođe, nazivajući ga povijesnom figurom iznimne čvrstine i dostojanstva, te priznao da preuzima golemu i tešku odgovornost. Istaknuo je da se takav teret može nositi samo uz Božju pomoć i uz oslonac na narod.

Središnja poruka obraćanja bila je usmjerena na ulogu iranskog naroda u obrani zemlje. Mojtaba Hamnei istaknuo je da je upravo narod u danima bez vođe pokazao pronicljivost, otpornost i odlučnost, ostavljajući snažan dojam i na saveznike i na protivnike. Više je puta ponovio da bez aktivne prisutnosti naroda ni vodstvo ni institucije ne mogu djelovati kako treba. Pozvao je na očuvanje jedinstva, međusobnu pomoć i stalno sudjelovanje u javnom životu, uključujući i mobilizacijske i simboličke događaje poput Dana Qudsa.

U vojno-političkom dijelu poruke zauzeo je izrazito tvrd stav. Pohvalio je iranske oružane snage zbog, kako je rekao, snažnih udaraca neprijatelju i poručio da narod traži nastavak "učinkovite obrane zbog koje će neprijatelj požaliti". Posebno je naglasio da Hormuški tjesnac mora ostati zatvoren, čime je poslao vrlo jasnu poruku o spremnosti Irana da nastavi koristiti jednu od najvažnijih svjetskih energetskih arterija kao geopolitički instrument. Istodobno je kao ključne saveznike izdvojio Hezbollah, Jemen i Irak te poručio da je "os otpora" sastavni dio same Islamske revolucije.

Velik dio obraćanja posvetio je i žrtvama rata. Izrazio je duboku sućut obiteljima poginulih, uključujući i vlastite obiteljske gubitke, te obećao da Iran neće odustati od osvete i pravde za ubijene. Naglasio je da se osveta ne odnosi samo na smrt prethodnog vođe, nego na svakog pripadnika iranske nacije ubijenog u ratu. Ranjene je uvjerio da će dobiti potrebnu medicinsku skrb i potporu, dok je državne i humanitarne strukture pozvao da maksimalno pomognu onima koji su najviše stradali.

Na regionalnoj razini Mojtaba Hamnei poslao je i poruku susjedima. S jedne strane rekao je da Iran želi dobre i konstruktivne odnose sa susjednim državama, no s druge je jasno upozorio da će Iran nastaviti gađati strane vojne baze na teritoriju tih zemalja ako se odande budu izvodili napadi na Iran. Cijelo obraćanje završio je zakletvom da će nastaviti put svog prethodnika i podizati "zastavu istine", uz zahvalnost političkom i vjerskom vrhu te narodu koji mu je dao potporu.

Najnovija koordinirana serija napada Irana i Hezbollaha pokazuje da libanonski pokret i dalje raspolaže ozbiljnom vatrenom snagom. Prema izraelskim medijima, vojska je svojim vojnicima čak savjetovala da ne koriste određene ceste blizu granice s Libanonom zbog straha od Hezbollahovih protuoklopnih projektila.

Istodobno raste izraelska zabrinutost i zbog vrste oružja koje se koristi u napadima. U Izraelu postoji bojazan da neki iranski projektili nose kasetno streljivo, dok se za Hezbollahove rakete i projektile sada procjenjuje da imaju veće sposobnosti nego što je izraelska strana očekivala.

Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan pozvao je Izrael da odmah prekine bombardiranje Libanona, upozorivši da bi nastavak napada mogao dovesti do urušavanja same libanonske države. Na konferenciji za novinare u Ankari izjavio je da Izrael svoj sve širi vojni pohod sada prenosi i na libanonski prostor.

Fidan je pritom optužio Izrael za ekspanzionističku politiku i opisao kampanju kao "prljavi rat" koji se širi regijom. Poručio je da napadi moraju stati prije nego što Libanon sklizne u potpuni kolaps.

Izjava dolazi u trenutku kada se libanonska fronta sve više pretvara u novo veliko krizno žarište.

Američki ministar energetike Chris Wright izjavio je da američka mornarica zasad "nije spremna započeti pratnju naftnih tankera kroz Hormuški tjesnac". Prema njegovim riječima, američke vojne snage trenutačno su usmjerene na operacije protiv iranskih ofenzivnih kapaciteta i industrije koja ih podržava.

Wright je za CNBC rekao da bi takve operacije mogle započeti "relativno uskoro", ali da u ovom trenutku jednostavno nisu spremne. Naglasio je da su svi raspoloživi vojni resursi trenutno angažirani u napadima na iransku vojnu infrastrukturu.

Dodao je da se mogućnost pratnje tankera razmatra s vojnim dužnosnicima te da bi američka mornarica potencijalno mogla biti spremna za takvu operaciju "do kraja mjeseca".

Izraelska vojska objavila je da je posljednjih dana gađala lokaciju Taleghan unutar vojnog kompleksa Parchin, oko 30 kilometara jugoistočno od Teherana, za koju tvrdi da je bila važna za razvoj sposobnosti povezanih s izradom nuklearnog oružja. Prema izraelskoj tvrdnji, riječ je o objektu koji je bio meta i u napadima u listopadu 2024., a za koji Izrael sada kaže da ga je Iran "ponovno obnavljao".

Parchin je već dugo pod povećalom zapadnih obavještajnih i političkih krugova zbog sumnji da je ondje vođen dio osjetljivih vojno-nuklearnih aktivnosti. Ova nova objava zato pokazuje da Izrael i dalje želi rat prikazati kao operaciju usmjerenu na iranske strateške kapacitete, a ne samo na trenutačne vojne ciljeve.

Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf upozorio je da bi svaki pokušaj invazije na iranske otoke izazvao iznimno oštar odgovor Teherana. U objavi na društvenoj mreži X poručio je da bi napad na iranski teritorij u Perzijskom zaljevu doveo do potpunog napuštanja dosadašnje suzdržanosti.

"Svaka agresija na iranske otoke razbit će sva ograničenja", napisao je Ghalibaf, dodajući da bi u tom slučaju Iran odgovorio silom protiv napadača.

U svojoj poruci upozorio je i da bi takav sukob mogao pretvoriti Perzijski zaljev u poprište krvavog obračuna, čime je dodatno naglasio koliko su iranski otoci u tom području osjetljiva strateška točka u sadašnjoj eskalaciji.

Izraelsko ministarstvo zdravstva objavilo je da je u posljednja 24 sata u napadima ozlijeđeno 179 ljudi. Većina ozlijeđenih nalazi se u lakšem stanju, navode zdravstvene vlasti.
S tim novim podacima ukupan broj ranjenih u Izraelu od početka rata popeo se na 2.745. Podaci pokazuju da, unatoč snažnim obrambenim sustavima, napadi i dalje uzrokuju znatan broj žrtava među civilima.

Talijansko ministarstvo obrane objavilo je da je tijekom noći projektil pogodio talijansku vojnu bazu u Erbilu, u iračkom Kurdistanu, ali da među talijanskim vojnicima nema poginulih ni ozlijeđenih. Ministarstvo je poručilo da je svo osoblje sigurno i da nema posljedica po ljudstvo.

Prema navodima iz Rima, ministar obrane Guido Crosetto ostao je u kontaktu s najvišim vojnim zapovjednicima nakon incidenta. Ministar vanjskih poslova Antonio Tajani dodao je da su se vojnici tijekom napada sklonili u bunker te potvrdio da su svi "dobro i na sigurnom".

Italija u Erbilu trenutačno ima oko 300 vojnika angažiranih u obuci kurdskih sigurnosnih snaga.

Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian naveo je tri ključna uvjeta za završetak rata. Oni su:

1) Prihvaćanje "neupitnih prava Irana" – Teheran traži da međunarodna zajednica prizna njegova legitimna politička i sigurnosna prava, uključujući pravo na vlastiti razvoj i suverenitet.

2) Isplata ratne odštete – Iran zahtijeva financijsku kompenzaciju za štetu i gubitke nastale u američko-izraelskim napadima.

3) Čvrste međunarodne garancije da se agresija neće ponoviti – traže obvezujuće međunarodne mehanizme koji bi spriječili nove napade na Iran u budućnosti.

Pezeshkian je poručio da je to, prema stajalištu Teherana, "jedini način" za završetak rata, koji Iran opisuje kao sukob pokrenut od strane SAD-a i Izraela.

Citibank je objavio da zatvara sve svoje poslovnice u Ujedinjenim Arapskim Emiratima osim jedne, nakon iranske prijetnje da će gađati financijske institucije u regiji povezane sa SAD-om i Izraelom. Iz banke su poručili da je odluka donesena zbog razvoja sigurnosne situacije u zemlji, bez dodatnih detalja.

Citibank je naložio evakuaciju ureda u Dubai International Financial Centreu i četvrti Oud Metha, uz prelazak na rad od kuće do daljnjega. Slične poteze navodno je počeo povlačiti i Standard Chartered, koji također evakuira svoje urede u Dubaiju.

Napetost se širi i izvan UAE-a. HSBC je zatvorio sve poslovnice u Kataru do daljnjega, navodeći sigurnost zaposlenika i klijenata kao glavni razlog.

Iran je najavio odmazdu protiv banaka nakon što su pogođene banke u Teheranu. Konkretno pogođena je Sepah banka koja blisko surađuje s Iranskom revolucionarnom gardom.

Cijena sirove nafte nastavila je snažno rasti unatoč tome što je Međunarodna agencija za energiju (IEA) najavila najveće puštanje strateških rezervi u svojoj povijesti. Tržište očito procjenjuje da ni izvanredna intervencija s 400 milijuna barela neće biti dovoljna da umiri strah od dubljeg i dugotrajnijeg poremećaja opskrbe.

Brent, ključna svjetska referentna nafta, skočio je gotovo 20%, dok se cijena kretala oko 100 dolara po barelu. U odnosu na razdoblje prije početka rata, to znači rast veći od 38%, što pokazuje koliko su tržišta uznemirena razvojem situacije.

Glavni razlog takve nervoze i dalje je Hormuški tjesnac. Dok god postoji ozbiljan strah da bi plovidba tom rutom mogla biti dugotrajnije ugrožena, čak ni povijesno oslobađanje rezervi ne uspijeva zaustaviti novi energetski udar.

Izraelski napad na područje Ramlet al-Baide u Bejrutu, gdje su smješteni raseljeni ljudi, prema svjedocima imao je oblik takozvanog "double-tap" (dovstrkukog, odnosno naknadnog) udara. Ljudi koji su spavali u šatorima uz obalu kažu da ih je prvo probudila buka aviona i prvi udar, a zatim su gotovo odmah vidjeli i drugi projektil, što je izazvalo dodatni kaos među civilima koji ondje već žive u krajnje nesigurnim uvjetima.

Sve upućuje na to da je riječ o još jednom izraelskom pokušaju ciljane likvidacije, ali ovaj put u zoni izvan područja koja su tradicionalno na meti i izvan sektora za koje su izdane naredbe za evakuaciju. Posljednjih dana takvi napadi sve češće pogađaju i samo središte Bejruta te razne dijelove glavnog grada, što pokazuje da se prostor udara sve više širi.

Iako se takve operacije često opisuju kao precizni napadi, posljedice na terenu govore drukčije. U večerašnjem udaru ranjena je 31 osoba, a osmero ljudi je poginulo. Već prethodne noći pogođena je i gusto naseljena stambena zgrada kojoj je uništen cijeli kat.

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo je rezoluciju kojom se osuđuju iranski napadi na zaljevske zemlje i Jordan te se od Teherana traži da odmah prekine neprijateljstva. Za rezoluciju je glasalo 13 od 15 članica.

Kina i Rusija nisu stavile veto, ali su bile suzdržane.

UNICEF je objavio da je od početka rata 28. veljače više od 1.100 djece ubijeno ili ranjeno u sukobima između SAD-a, Izraela i Irana, upozorivši da se za milijune djece na Bliskom istoku razvija katastrofalna humanitarna situacija. Prema njihovim podacima, među poginulom djecom njih 200 je u Iranu, 91 u Libanonu, četvero u Izraelu i jedno u Kuvajtu.

Agencija upozorava da će te brojke vrlo vjerojatno dodatno rasti kako se nasilje širi i pojačava. Osim izravnih žrtava, milijuni djece ostali su bez škole, a stotine tisuća prisiljene su napustiti svoje domove zbog neprekidnog bombardiranja.

UNICEF poručuje da ništa ne može opravdati ubijanje i sakaćenje djece, kao ni uništavanje osnovnih službi o kojima ona ovise. Upozorenje je tim snažnije jer se ne odnosi samo na pojedinačna bojišta, nego na cijelu regiju u kojoj se nalazi oko 200 milijuna djece.