Svi američki ratovi na Bliskom istoku završavali su porazima koje je skrivala samo politička retorika. Ali ovog puta ne može se ni povući.
Trump bi na kraju mogao reći da ni sam ne zna zašto je napao Iran, ali je, eto, "cilj svakako postignut". Nafta bi ga mogla lako natjerati na to. Tržišta sve prate iz minute u minutu i čim je cijena počela divljati počeo je pričati o tome kako bi rat mogao brzo završiti. Posebno je zanimljivo pratiti i reakcije iz Europe jer one su skoro pa automatizirane. Kad je Trump s Netanyahuom napao Iran, iznenada i podlo, dok su trajali pregovori, nitko se u Europi nije bunio. Kad su bombardirali osnovnu školu, nikakva reakcija. Sad kad se i jasno vidi kako Tomahawk pada na iransku djecu, bez komentara. Štoviše, desetak dana slušamo samo izjave koje se mogu protumačiti kao potpora, a posebno su licemjerne one koje okreću stvarnost naopako i prikazuju Iran kao agresora.
No, čim je nafta eskalirala, kao da samo tržište progovara kroz EU lidere - odmah su počeli isticati kako je ovo sukob koji treba što prije okončati, de-eskalirati, smiriti. Rusija pak, s osmijehom ili ozbiljno, teško je reći samo iz pisane izjave, poručuje da Europa ne treba brinuti jer Rusija ima puno dostupne energije i slobodno se mogu javiti. Naravno, na takav salto Europa nije spremna (bar ne još), ali je nervozna i svi saveznici koji mogu na bilo koji način doći do Trumpa traže od njega samo jedan odgovor - koliko će ovo trajati?