Najopasniji trenutak nije kada čovjek izgubi, nego kada nakon dovoljno poraza prestane vjerovati da njegov sljedeći potez ima ikakvog smisla.
Vrata zapravo nisu zaključana. Samo se dovoljno dugo ne otvaraju, do te mjere da osoba jednostavno prestane provjeravati kvaku. Nakon toga i sama brava postaje suvišna. Zatvorenik sam održava zatvor. Nije slab, nije glup, nego je iz iskustva izvukao zaključak koji mu je zamračio svijet - pokušaj ne mijenja ništa.
Naša epoha puna je ljudi koji i dalje nešto govore, komentiraju i prosipaju gnjev, ali su prestali očekivati posljedicu. Jer tko kaže da apatija mora izgledati kao šutnja? Može cijeli dan nizati skandale, davati precizne političke dijagnoze i navečer se pohvaliti da je sve ionako ostalo isto. Moderni cinik uopće nije čovjek bez mišljenja. Upravo suprotno, to je čovjek s jako mnogo mišljenja i gotovo nikakvom vjerom da se išta može promijeniti.