Po prvi put s jednim alatom smo na "dobro jutro", ali već nakon par riječi antropomorfizam je stvar automatike. Kako se nosimo s onim što slijedi nakon?
Vjerojatno smo već prešli s "koristite li AI" na "kako koristite AI", ali ono što se da uočiti je da se odgovor najčešće vrlo oprezno formulira kao "da, ali to je alat!". Jasno, alat je... No, nije li to zanimljivo? Ako me netko pita kakva kliješta koristim za popravak odvoda neću reći - papagajke, one su alat!
To je jednostavno tako, malo smo na oprezu. Nije nam svejedno kad se to pitanje potegne. Iz više razloga nam paše ograditi se. U suprotnom će netko pomisliti da radimo "nešto" što vjerojatno i taj isti radi kad uopće postavlja pitanje. Da, alat. Nema dvojbe. Kad odvrnem tu cijev neću pitati papagajke - jesi (ili jeste?) dobro? Ili, još gore, kad prođem pored ormara s alatom - dobro jutro, kako si?