Uloga migracije u izraelskoj politici

Često gledamo na Izrael kao mjesto iseljavanja Židova i židovskih potomaka iz cijeloga svijeta. No, u Izrael se useljava sve više migranata i radnika iz Afrike, Azije i istočne Europe. Nedavno je izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao kako je pitanje afričkih migranata od državne važnosti, što se očituje u izraelskoj unutarnjoj i vanjskoj politici. Pitanje migracije može biti poveznica često neodrživim vezama Izraela i Europske unije. Međutim, za razliku od Europe, Izrael smatra svoju migracijsku politiku kao imigraciju židovskog naroda na temelju Zakona o povratku. Izraelska vlada smatra kako je održavanje židovskog karaktera države važno u smislu nacionalne sigurnosti, a što stvara napetosti s nežidovskom imigracijom.

Od sredine 2000-ih, Izrael je postao odredište masovne migracije iz Afrike, prvenstveno iz Darfura i Eritreje. Između 2006. i 2012. oko 65.000 Afrikanaca prešlo je izraelsko-egipatsku granicu na Sinaju. Ovaj put migracije okončan je završetkom barijere duž cijele granice 2013. godine, a prema izraelskom Ministarstvu vanjskih poslova 2017. godine nije bilo ilegalnog prijelaza. Izraelske vlasti pokrenule su politiku smanjenja broja migranata, vraćajući ih na granicu, prebacivanjem u pritvorske centre, blokiranjem pristupa tržištima rada i "dobrovoljnim" preseljavanjem u treće zemlje, npr. Ruandu ili Ugandu. Kao rezultat toga, više od 20.000 Afrikanaca napustilo je Izrael. Trenutno, broj afričkih imigranata u Izraelu procjenjuje se na oko 38.000, ne uključujući nekoliko tisuća djece već rođene u Izraelu. Od njih, 26.500 dolazi iz Eritreje, 7.500 od Sudana, a oko 3.000 od drugih afričkih država.